Članak 25. stavak 3. Općeg poreznog zakona

Datum: 27.03.2017, Ponedjeljak
Klasa: 410-01/17-01/412
Davatelj: Porezna uprava

​      Zaprimili smo vaš upit u kojem tražite tumačenje članka 25. stavka 3. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16, dalje u tekstu: OPZ) kojim je propisano da je ugovor o ustupu obvezujući za porezno tijelo, osim ako se nad ustupateljem prava provodi ovrha. Dalje u upitu navodite kako je navedeni stavak zbunjujući iz razloga što nigdje ne stoji da je provedba ustupa od strane poreznog tijela u tom slučaju zabranjena te ostavlja otvoreno pitanje o čemu onda ovisi da li će se u ovakvom slučaju ustup provesti ili ne.
      U nastavku odgovaramo na postavljeno pitanje.
      Prema članku 20. stavak 1. OPZ-a porezno-dužnički odnos je dio poreznopravnog odnosa u kojem sudionici porezno-dužničkog odnosa ostvaruju svoja prava i obveze, a njegov objekt uvijek je  određeni imovinsko-pravni zahtjev, odnosno novčana činidba.
      OPZ propisuje da su sudionici porezno-dužničkog odnosa: porezno tijelo, porezni obveznik i    porezni jamac (članak 20. stavak 2. OPZ-a). Naime, sudionici porezno-dužničkog odnosa su porezni vjerovnik i porezni obveznik koji imaju jedan prema drugom određene obveze i prava u poreznom postupku. Primjerice, u slučaju plaćanja poreza, porezni obveznik je osoba koja je dužna platiti porez, dok je porezni vjerovnik ono tijelo kojem pripada taj porez (porezno tijelo-državni proračun).
      Člankom 25. stavkom 1. OPZ-a propisano je da prava iz porezno-dužničkog odnosa, kao što su pravo na povrat poreza, pravo na povrat  iznosa koji je na ime poreza za poreznog obveznika platio porezni jamac i pravo na povrat kamata, mogu se ustupiti, založiti i zaplijeniti. Ustupatelj prava dužan je dostaviti ugovor o ustupu poreznom tijelu u roku od tri dana od dana njegovog sklapanja (stavak 2.). Ugovor o ustupu obvezujući je za porezno tijelo, osim ako se nad ustupateljem prava provodi ovrha (stavak 3.).
      Naime, institut prava na ustup, zalog i pljenidbu potraživanja u poreznom pravu ima svrhu pravnim i fizičkim osobama omogućiti brže i učinkovitije poslovanje pri pravu na povrat poreza, povrat iznosa koji je na ime poreza za dužnika platio porezni jamac i pravu na povrat kamata. Porezni obveznik koji ustupa svoje potraživanje i osoba kojoj se pravo ustupa, dužni su prema članku 25. stavak 2. OPZ-a, sastaviti ugovor o ustupanju potraživanja (cesija).
      Člankom 25. stavak 3. OPZ-a propisano je da ugovor o ustupu nije obvezujući za porezno tijelo ako se nad ustupateljem provodi ovrha. To znači ako ustupatelj prava na povrat poreza na računu za redovito poslovanje kod banke, za obavljanje poslova platnog prometa, ima evidentirane nenamirene dospjele obveze, a sklopljen je ugovor o ustupu kojim se pravo na povrat poreza ustupa drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi, takav ugovor nije obvezujući za porezno tijelo.
      Slijedom navedenoga, proizlazi da je stavkom 3. članka 25. OPZ-a jasno propisano da je ugovor o ustupu obvezujući za porezno tijelo, osim ako se nad ustupateljem prava provodi ovrha što znači da u tom slučaju porezni obveznik ne može ustupiti pravo na povrat poreza. Naime, ako u povodu zahtjeva za povrat poreza, podnesenog u obliku ugovora o ustupu prava na povrat poreza, porezno tijelo utvrdi da se nad ustupateljem prava provodi ovrha, odbija se zahtjev za povrat/ustup, a izvršiti će se prijeboj sukladno članku 129. OPZ-a.

Povratak na mišljenja