Troškovi promidžbe koju čine poduzetnici u svrhu upoznavanja potrošača i kupaca s proizvodima i uslugama priznani su troškovi u smislu osnovice poreza na dobitak. Jednako su tako i usluge promidžbe tvrtke ili njenih proizvoda priznani troškovi, a porezni se obveznik može koristiti pravom odbitka pretporeza bez obveze ponovnog zaračunavanja PDV-a. Reprezentacija kao poslovni trošak ugošćavanja poslovnih partnera s motrišta poreza na dobitak priznaje se samo djelomično. Ovdje se razmatraju razni oblici troškova promidžbe i reprezentacije te način njihova poreznog i računovodstvenog razgraničenja. U ovom članku razmatraju se poslovni događaji nastali nakon 1. srpnja 2013., a događaji nastali do 30. lipnja 2013. provode se prema tekstu koji smo objavili u RRiF-u br.11/12. 1. Zakonsko uređenje troškova promidžbe, reprezentacije i darova 2. Troškovi promidžbe 3. Troškovi ugošćenja i slični troškovi reprezentacije 4. Troškovi darovanja za općekorisne djelatnosti 5. Promidžbeni materijal pri uvozu i stjecanju 6. Zaključak
S računovodstvenog motrišta tov peradi predstavlja ulaganje u kratkotrajnu biološku imovinu. Cilj ulaganja u navedenu imovinu je ostvarenje ekonomskih koristi kroz prodaju te imovine kao biološke imovine (živuća perad) i/ili putem daljnjeg ulaganja tako proizvedene imovine u daljnju proizvodnju radi prodaje poljoprivrednih proizvoda (pilećeg mesa) ili proizvoda koji su rezultat proizvodnje nakon te faze, odnosno prerađenih proizvoda od pilećeg mesa (salama, pašteta i sl.). Autorica u članku pojašnjava računovodstveno postupanje pri uzgoju peradi i utvrđivanje vrijednosti te imovine u skladu sa zahtjevima računovodstvenih standarda. 1. Uvod 2. Priznavanje i utvrđivanje vrijednosti peradi 3. Računovodstveno praćenje ulaganja u tov peradi 4. Zaključak
Račun je vjerodostojna isprava koja dokazuje nastanak poslovnog događaja, ali samo ako sadržava sve propisane podatke. U poslovanju poduzetnika pojavljuju se računi različitog sadržaja kao i isprave koje ne nose naziv račun, ali se zbog svog sadržaja, za potrebe oporezivanja, smatraju računom. S obzirom na značaj računa u poslovanju poreznih obveznika, u nastavku članka donosimo podsjetnik na obvezne elemente računa kao i primjere računa koji se u praksi najčešće pojavljuju. 1. Uvod 2. Obvezni elementi računa poreznog obveznika 3. Napomene na računima poreznih obveznika 4. Primjeri računa poreznog obveznika 5. Primjer računa malog poreznog obveznika 6. Zaključak
Udruge kao neprofitne pravne osobe u pravilu nisu osnovane sa svrhom ostvarivanja dobitka, no neovisno o navedenom one mogu, uz ispunjenje određenih kriterija, obavljati gospodarsku djelatnost. Ako udruga obavlja gospodarsku djelatnost, odnosno isporučuje dobra i usluge, obvezna je za isporučena dobra i usluge izdati račun. Izdavanje računa kao i obvezne elemente računa uređuje nekoliko poreznih propisa, što ovisi o poreznom položaju neprofitne pravne osobe. U nastavku članka predlažemo načine postupanja pri izdavanju računa kod udruga i ostalih neprofitnih pravnih osoba, obveznika primjene neprofitnog računovodstva, ovisno o poreznom statusu tih osoba. 1. Izdavanje računa kod udruge koja nije u sustavu PDV-a 2. Izdavanje računa udruge kojA je obveznik PDV-a
Autor: Mirela GLAVOTA, dipl. oec., ovl. rač. i ovl. rev.
Imovina jesu resursi koje neprofitna pravna osoba kontrolira kao rezultat prošlih događaja i od kojih u budućnosti u obavljanju djelatnosti očekuje koristi. Vrijednost dugotrajne imovine postupno se smanjuje i s te joj se osnove smanjenje nabavna/procijenjena vrijednost. Obveznici primjene Uredbe o računovodstvu neprofitnih organizacija obvezni su pri smanjenju vrijednosti dugotrajne imovine provoditi obračun amortizacije, odnosno otpis (ispravak) vrijednosti, u skladu s propisanim stopama amortizacije dugotrajne imovine koje su sastavni dio navedene Uredbe. 1. Dugotrajna imovina 2. Amortizacija ili ispravak vrijednosti 3. Donacije povezane s dugotrajnom nefinancijskom imovinom
Autor: Mirela GLAVOTA, dipl. oec., ovl. rač. i ovl. rev.
Za radnike koji su u cijeloj 2013. godini bili zaposleni kod poslodavca, a plaće im nisu isplaćivane redovito te nije bilo moguće iskoristiti svih 12 pripadajućih osobnih odbitaka ili su isplaćivane u nejednakim svotama te je u nekim mjesecima došlo do većeg poreznog opterećenja, obvezni su sastaviti konačni obračun poreza i prireza iz plaće. Konačni se obračun u pravilu radi prilikom zadnje isplate plaće u godini, međutim treba ga sastaviti i za radnike koji su zatečeni na bolovanju ili rodiljnom dopustu te im u prosincu neće biti isplaćena plaća, ako im je u dijelu godine prije početka korištenja navedenim pravima isplaćena jedna ili nekoliko plaća na koju su platili porez i prirez na dohodak. Konačni obračun poreza iz plaća ne može se sastaviti za radnike koji nisu cijelu godinu bili zaposleni kod istog poslodavca kao i za radnike koji su mijenjali prebivalište ili uobičajeno boravište između mjesta i gradova u kojima je propisano plaćanje prireza. 1. Uvodne napomene 2. Zakonske odredbe na kojima se temelji obveza sastavljanja konačnog obračuna plaće 3. Sastavljanje konačnog obračuna 4. Podnošenje zahtjeva za povrat poreza Poreznoj upravi
Autor: Lucija TURKOVIĆ-JARŽA, dipl. oec. i ovl. rač.
Novim Zakonom o PDV-u određeno je da se stjecanje dobara unutar zemalja članica EU smatra predmetom oporezivanja, no tzv. samoobračunom postiže se gotovo jednak učinak kao prije 1. srpnja 2013. pri uvozu dobara. Razlika je jedino u tome što za obveznike PDV-a nema fizičkog plaćanja nego se iskazivanjem obveze PDV-a i priznavanjem pretporeza (ako su zadovoljeni svi uvjeti) postiže porezna neutralnost u obračunu. Međutim, pri nabavi dobara unutar zemalja članica EU više nije riječ o uvozu dobara nego o stjecanju, a isporuka dobara u zemlje članice nije izvoz nego isporuka dobara. Za stjecatelja dobra, poreznog obveznika iz RH, stjecanje dobara je oporezivo stjecanje dobara osim ako je riječ o stjecanju za koje je propisano oslobođenje, odnosno koje nije predmet oporezivanja PDV-om, o čemu opširnije pišemo u ovom članku. 1. Uvod 2. Utvrđivanje poreznog statusa sudionika u isporuci i stjecanju dobara 3. Oporezivo stjecanje dobara unutar EU 4. Stjecanje dobara unutar EU koja nisu predmet oporezivanja PDV-om 5. Stjecanje dobara unutar EU koja su oslobođena PDV-a 6. Posebnosti pri stjecanju dobara obrtnika „dohodaša“ 7. Zaključak
Uvozom dobara podrazumijeva se svaki unos dobara u Europsku uniju koja nisu u slobodnom prometu na području Europske unije, u skladu s carinskim propisima. Jednako tako, uvozom dobara smatra se i unos dobara koja su u slobodnom prometu na području Europske unije, a potječu s trećih područja koja su dio carinskog područja Europske unije u skladu s carinskim propisima. Uvoz dobara u EU, odnosno u RH, predstavlja oporezivu transakciju, pa je stoga u članku pojašnjeno na koji se način utvrđuje porezna osnovica te kada pri uvozu nastaje porezna obveza. O navedenome i o drugim pojedinostima koje se pojavljuju prilikom uvoza dobara u EU, pročitajte u nastavku članka. 1. Što se smatra uvozom dobara 2. Mjesto uvoza dobara 3. Nastanak oporezivog događaja i obveze obračuna PDV-a pri uvozu dobara 4. Porezna osnovica pri uvozu dobara u Europsku uniju 5. Oslobođenja pri uvozu 6. Zaključak
Autor: Mr. sc. Katarina HORVAT JURJEC, dipl. oec. i ovl. rač.
Sukladno odredbama Zakona o PDV-u i Pravilnika o PDV-u razlikujemo oslobođenja u tuzemstvu, oslobođenja pri isporukama dobara unutar EU, oslobođenja pri izvozu dobara (u treće zemlje) i koja su izjednačena s izvozom, oslobođenja pri uvozu dobara, za transakcije koje se odnose na međunarodnu trgovinu, te oslobođenja za usluge posredovanja. Osim uvjeta koje porezni obveznici trebaju zadovoljiti da bi ostvarili oslobođenje, a koje proizlazi kako iz propisa o PDV-u tako i iz carinskih propisa, bitno je razlikovati u kojim prometima porezni obveznici pri stjecanju dobara koja su pri isporuci oslobođena mogu priznati pretporez iz ulaznih računa. O posebnostima oslobođenih prometa može se pročitati u nastavku članka. 1. UVOD 2. Oslobođenja za određene djelatnosti od javnog interesa 3. Oslobođenja za ostale djelatnosti 4. Oslobođenja za transakcije unutar EU 5. Oslobođenja pri uvozu 6. Oslobođenja pri izvozu 7. Oslobođenja kod obavljanja usluga na pokretnoj imovini 8. Oslobođenja u vezi s međunarodnim prijevozom 9. Oslobođenja za isporuke koje su izjednačene s izvozom 10. Oslobođenja za usluge posredovanja 11. Oslobođenja za transakcije koje se odnose na međunarodnu trgovinu 12. Zaključak
Autori: Dr. sc. Ljerka MARKOTA , ovl. rač. Dr. sc. Tamara CIRKVENI , ovl. rač.
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju za hrvatska su se građevinska poduzeća otvorile nove perspektive u poslovanju. S obzirom na to da su hrvatski građevinari već duže vrijeme u Europskoj uniji, za njih se otvaraju nove mogućnosti poslovanja s jednostavnijom administracijom nego do sada. Temeljem činjenice da je hrvatska radna snaga u pravilu jeftinija od lokane radne snage, javlja se pozitivna konkurentnost poslovanja hrvatskih građevinskih poduzeća u Europskoj uniji. U članku se daje prikaz najbitnijih poreznih propisa koje su hrvatska poduzeća obvezna poštovati prilikom poslovanja u Republici Austriji, i to posebno s motrišta PDV-a i poreza na dobitak. S gledišta poreza na dobitak bitno je je li dobitak koji poduzeće ostvaruje obavljanjem radova u Austriji predmet oporezivanja u Austriji ili je takav dobitak i dalje oporeziv u Republici Hrvatskoj. S gledišta PDV-a bitno je odrediti mjesto oporezivanja isporuke dobra ili obavljanja usluga, tko je obveznik PDV-a i postoji li obveza registracije za potrebe PDV-a u Austriji. 1. Porez na dobitak pravnih osoba 2. Stalna poslovna jedinica neograničeno porezno obveznih subjekata 3. Porez na dodanu vrijednost i građevinske usluge
Dividende i udjeli u dobitku koji se fizičkim osobama (rezidentima) isplaćuju iz inozemstva podliježu oporezivanju u Hrvatskoj ako ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja nije uređeno drukčije. Prema većini ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, zemlja isplatitelja ima pravo oporezivati dividende i udjele u dobitku po određenoj stopi, manjoj ili većoj od propisane porezne stope u Hrvatskoj. Međutim, plaćeni porez u inozemstvu nije konačan. Konačno plaćanje poreza obavlja se u Hrvatskoj prema tuzemnim propisima. Ako je inozemni isplatitelj sukladno ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja obustavio porez na dohodak u inozemstvu, primatelj (rezident) ima mogućnost odabrati hoće li konačno oporezivanje po tuzemnim propisima obaviti u roku od 8 dana od primitka novca ili će to obaviti na temelju porezne prijave. O tome kako odabrati povoljniji način plaćanja konačnog poreza, pišemo u ovom članku. 1. Uvodne napomene 2. Određivanje rezidentnosti 3. Plaćanje poreza na dividende i udjele u dobitku prema međunarodnim ugovorima 4. Kako postupiti kada je porez plaćen u inozemstvu po stopi višoj od 12% 5. Oporezivanje dividendi i udjela u dobitku ostvarenog u zemljama s kojima Hrvatska nije sklopila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja
Autor: Lucija TURKOVIĆ-JARŽA, dipl. oec. i ovl. rač.
Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I/4763/2012 od 18. rujna 2013. ukida se čl. 16. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 22/12.) čije su odredbe određivale retrogradno oporezivanje porezom na dohodak od kapitala primitaka s osnove isplaćene dividende i udjela u dobitku ostvarenih nakon 31. prosinca 2000. (prema načelu blagajne po stopi od 12%). Iako Odluka Ustavnog suda naglašava da nema ‘ustavnopravno prihvatljivog, objektivnog i razumnog opravdanja za povratno oporezivanje poreznih obveznika, bez spornog članka porezom na dohodak od kapitala po stopi od 12% i dalje se oporezuju svi isplaćeni primitci s osnove dividendi i udjela u dobitku ostvareni nakon 31. prosinca 2000. Iz tog je razloga bilo nužno promijeniti i odredbe Zakona o porezu na dohodak. Što poduzetnici mogu u budućnosti očekivati vezano za isplatu dividendi i udjela u dobitku, pišemo u nastavku. 1. Uvod 2. Prvo rješenje Ustavnog suda – privremena obustava obračuna poreza na dohodak 3. Odluka Ustavnog suda o ocjeni ustavnosti 4. Najnovije izmjene Zakona o porezu na dohodak 5. Zaključak
Autori: mr. Anja BOŽINA, dipl. oec. i ovl. rač. Damir PAVIČIĆ, dipl. iur.
Porezni obveznici, rezidenti RH, koji ostvaruju primitke koji se oporezuju na način propisan za drugi dohodak, a primili su ih iz inozemstva, trebaju voditi sami brigu o obračunu doprinosa za obvezna osiguranja i o obračunu predujmova poreza na dohodak. Porezni obveznik također treba imati na umu je li riječ o primitku koji je oporezivan u inozemstvu ili o primitku koji je porezni obveznik ostvario u bruto-svoti izravnom uplatom iz inozemstva, a da pri isplati nije obračunan porez na dohodak. Ulaskom RH u EU porezni obveznici pri obračunu doprinosa trebaju voditi brigu o tome kojem sustavu socijalnog osiguranja pripadaju. O tome pišemo u nastavku. 1. Primitci koji se smatraju drugim dohotkom 2. Na koje primitke ne treba obračunati porez na dohodak, a primljeni su iz inozemstva 3. Izdatci pri obračunu drugog dohotka primljenog iz inozemstva 4. Obračunavanje doprinosa i paušalnih izdataka 5. Obračunavanje poreza na dohodak 6. Primjeri obračuna doprinosa i poreza na dohodak 7. Obveza evidencije u registru poreznih obveznika 8. Godišnja porezna prijava poreznih obveznika koji su primili drugi dohodak iz inozemstva
U aktualnoj porezno-političkoj stvarnosti stišale su se (privremeno) rasprave o uvođenju poreza na imovinu (odnosno dio imovine u obliku nekretnina). Radi sprječavanja pogrešnih očekivanja glede prihoda koji bi se mogao ubrati od te vrste poreza, nužno je raspraviti učinke koje bi taj porez imao na poduzetničke odluke te s kojim se izbjegavajućim reakcijama treba računati kod poreznih obveznika. Bez takve analize, tvrdnje o očekivanim učincima glede prihoda i raspodjele imovine i dohotka bile bi posve špekulativne. U članku ćemo se osvrnuti na odabrana ekonomska motrišta poreza na imovinu te ih podvrgnuti kritičnoj raščlambi, sve s ciljem dubljeg promišljanja treba li aktualizirati uvođenje ovog poreza. 1. Osobna i stvarna porezna obveza 2. Procjena vrijednosti imovine i troškovi ubiranja poreza 3. Ekonomske ili pravne kategorije imovine 4. Inflacija i srozavanje mirovinske štednje 5. Porezna konkurencija i prihod od poreza 6. Financiranjem vlastitim kapitalom ili financiranje tuđim kapitalom 7. Poboljšanje okvirnih uvjeta za investicije 8. Osvrt na prijedlog Zakona o porezu na nekretnine u Hrvatskoj 9. Zaključna razmatranja
Autori: Dr. sc. Branka NIEMANN Prof. dr. sc. Rainer NIEMANN Katica AMIDŽIĆ-PEROČEVIĆ, dipl. oec.
Rizik da su financijski izvještaji pogrešno prikazani uslijed prijevare uvijek postoji. Na menadžmentu je da osigura preventivne i detekcijske kontrole koje bi umanjile taj rizik. S druge strane odgovornost revizora jest da zadrži profesionalni skepticizam tijekom cijelog procesa revizije te na taj način osigura pokrivanje rizika pogrešnog prikazivanja uslijed prijevare. Slučaj Enron u Americi pokazuje značaj usavršavanja kako Međunarodnih revizijskih standarda tako i Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja. Slučaj Enron i slični slučajevi jedan su od razloga promjena standarda kroz vrijeme. Rizik prijevare uvijek postoji nevezano za veličinu subjekta, industriju ili zemlju u kojoj subjekt posluje. Upravo ta raznolikost i neisključivost subjekata u kojima rizik prijevare postoji daje na značaju ulozi revizora i samih standarda koji su zakonski okvir za provedbu revizije. 1. Zakonski okvir 2. Zahtjevi 3. Zaključak
U časopisima RRiF, br. 8/13. i 10/13. pisali smo o javnim politikama Europske unije i proračunu Europske unije. Ti su članci zapravo bili uvod potreban da bi se razumjelo ono o čemu sada pišemo. Postoji praktički nepregledan niz fondova kojima se Hrvatska sa svojim novoostvarenim statusom države članice Europske unije može koristiti u potpunosti i bez rezervi. Pokušat ćemo usustaviti dostupne programe i fondove te objasniti sustave uspostavljene za upravljanje. 1. Uvod 2. Podjela fondova i programa EU 3. Fondovi zajedničkog strateškog okvira 4. Programi Europske unije
1. Unatoč direktivi, javne službe u EU kasne s plaćanjima 2. EU godišnje gubi gotovo 200 milijarda eura zbog neplaćanja PDV-a 3. Bez snažne industrije nema prosperiteta 4. Njemačka upozorena na veliki porezni teret 5. Porezne olakšice za ugostiteljstvo potaknule bi zapošljavanje 6. Malim europskim poduzetnicima 10.000 eura za digitalni razvoj
U odnosu na uređenje iz 2012. Europska komisija (dalje: EK) pripremila je u 2013. značajne izmjene i dopune Praktičnog vodiča kroz postupke nabave1 (dalje: PRAG). PRAG se koristi kao pravna i praktična osnova za načela nabave, izradu natječajnih dokumenata, provedbu postupaka dodjele bespovratnih sredstava, izradu samog ugovora i pravila provedbe EU projekata. Navedena pravila odnose se na natječaje koji su obavljeni u 2013. ili će se objaviti u programu IPA. Zbog opsega izmjena, u ovom broju bit će govora o jednom dijelu izmjena i dopuna PRAG-a, dok će se o ostatku izmjena i dopuna (poglavito koje se odnose na opće uvjete ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava) govoriti u sljedećem broju časopisa. 1. Razlike u PRAG obrascima 2012. i 2013. 2. Izmjene u pravilima javne nabave u ugovorima o dodjeli bespovratnih sredstava 3. Izvješćivanje u projektu 4. Revizorsko izvješće 5. Zaključak
U kontekstu širih promjena koje su u poslovanju s inozemstvom nastupile ulaskom Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije te nastojanja za olakšavanjem tog segmenta poslovanja rezidenata, revidirana je posljednjim izmjenama Zakona o deviznom poslovanju i dosadašnja obveza vođenja nadzorne knjige za tekuće i kapitalne poslove s inozemstvom. U tom smislu sužen je krug obveznika ustrojavanja i vođenja nadzorne knjige, a smanjen je i obuhvat poslova i podataka koji su predmet obvezne evidencije. U ovom članku autorica pojašnjava koncept i metodološki pristup u kreiranju nove Naredbe o vođenju kapitalnih poslova s inozemstvom i iznosi sažetak promjena u pogledu obveznika i sadržaja nadzorne knjige. "Nova“ Naredba o vođenju nadzorne knjige o kapitalnim poslovima s inozemstvom stupa na snagu 1. siječnja 2014., a do dana stupanja na snagu novoobjavljene Naredbe na odgovarajući se način primjenjuje dosadašnja Naredba o tekućim i kapitalnim poslovima s inozemstvom.
Fizičke osobe koje ostvaruju primitke od obavljanja samostalne djelatnosti obrta te djelatnosti poljoprivrede i šumarstva, a nisu obveznici PDV-a, mogu izabrati plaćanje paušalnog poreza na dohodak i prireza ako im ukupni godišnji primitci u poreznom razdoblju nisu veći od 149.500,00 kn. Kod paušalnog oporezivanje ne postoji obveza vođenja poslovnih knjiga, osim knjige prometa, kao ni mogućnost podnošenja godišnje porezne prijave za ostvareni dohodak po toj osnovi, ali je uvedeno obvezno dostavljanje novog godišnjeg izvješća o ostvarenim primitcima na obrascu PO-SD. Prvi obrazac PO-SD paušalisti su obvezni podnijeti najkasnije do 15. siječnja 2014. za 2013. Paušalisti su obvezni kao mali obveznici fiskalizacije provoditi fiskalizaciju, ali s obvezom izdavanja računa. Više o navedenom, pročitajte u nastavku članka. 1. Uvod 2. Granična svota za paušalno oporezivanje samostalne djelatnosti 3. Rok za podnošenje prijave za paušalno oporezivanje u 2014. 4. Utvrđivanje godišnjeg paušalnog poreza na dohodak 5. Propisana smanjenja paušalnog poreza na dohodak 6. Rokovi plaćanja paušalnog poreza 7. Prestanak uvjeta za paušalno oporezivanje i ukidanje rješenja o paušalnom plaćanju poreza 8. Poslovne knjige i evidencije 9. Podnošenje izvješća o paušalnom dohotku za 2013. na obrascu PO-SD 10. Utvrđivanje paušalnog poreza na dohodak u slučaju početka, prestanka i privremene obustave obavljanja samostalne djelatnosti 11. Obveza plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja 12. Zaključak
Iako se od 1. srpnja 2013. primjenjuju europski carinski propisi, institut carinskog skladištenja i dalje postoji. On se samo neznatno razlikuje od onoga koji je bio propisan hrvatskim carinskim propisima koji su se primjenjivali do 30. lipnja 2013. U ovom će se članku pojasniti institut carinskog skladištenja robe, kada se može odobriti, kako ga zahtijevati te uvjeti za završetak postupka za robu koja se zatekla na skladištu 1. srpnja 2013. 1. Uvod 2. Što je carinsko skladište i koja je njegova svrha 3. Smještaj robe koja nije u postupku carinskog skladištenja 4. Vrste carinskih skladišta 5. Maloprodaja u carinskom skladištu 6. Izdavanje odobrenja 7. Završetak postupka 8. Zaključak
U svrhu točnog i potpunog informiranja potrošača te ostvarivanja prava potrošača na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu, kao i osiguranja zaštite zaposlenih radnika i trećih osoba koje se zateknu u poslovnim prostorijama i prostorima, pojedinim je zakonima propisana obveza vidnog isticanja na ulazu u poslovni prostor i/ili unutar poslovnog prostora obavijesti i/ili oznaka u propisanom sadržaju, kojih su se obvezne pridržavati sve pravne i/ili fizičke osobe koje na tržištu prodaju proizvode ili pružaju usluge. U nastavku ovog članka, daje se sažeti prikaz onih obavijesti i/ili oznaka koje su trgovci, ugostitelji i pružatelji usluga u turizmu obvezni vidno istaknuti. 1. Uvod 2. Isticanje tvrtke i drugih oznaka uz tvrtku 3. Isticanje obavijesti o radnom vremenu 4. Isticanje ostalih oznaka i obavijesti na ulazu u objekt 5. Isticanje prodajnih uvjeta 6. Isticanje cijenika proizvoda i usluga 7. Isticanje oznaka o zabranama i upozorenjima 8. Isticanje ostalih obavijesti i oznaka 9. Zaključak
Zakon o mirovinskom i Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuju koje osobe trebaju obvezno biti uključene u sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje vode evidenciju o osiguranicima, obveznicima plaćanja doprinosa i korisnicima prava iz mirovinskog osiguranja. U članku će se pojasniti način prijavljivanja i odjavljivanja u navedene evidencije. 1. Uvod 2. Koje su osobe obvezni osiguranici mirovinskog i zdravstvenog osiguranja 3. Tiskanice za prijavu/odjavu/promjenu u sustavu obveznih osiguranja 4. Rokovi za podnošenje prijava 5. Postupak prijavljivanja na obvezna osiguranja 6. Nadležnost ureda za zaprimanje prijava 7. Promjene u osiguranju 8. Odjava u obveznim osiguranjima 9. Rokovi za prijavu i odjavu članova radnikove obitelji
Autor: Anamarija Miletić , dipl. oec., ACCA i ovl. rev.
Od 1. srpnja 2013. primjenjuje se novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj. U odnosu na prethodni Zakon, ovim je Zakonom osim prava na zdravstvenu zaštitu uređeno i pravo na zdravstveno osiguranje, i to za strance sa stalnim i privremenim boravkom u Hrvatskoj pod uvjetom da su ostvarili status osiguranika podnošenjem prijave na obvezno osiguranje nadležnoj ispostavi HZZO-a prema mjestu njihova stalnog ili privremenog boravka. Vrlo je precizno utvrđen rok u kojem je Policijska uprava obvezna dati informaciju HZZO-u o prijavi boravka stranca u RH te rok prijave na obvezno osiguranje, rok u kojem je HZZO obvezan o prijavi izvijestiti Poreznu upravu i rok u kojem je Porezna uprava obvezna izdati rješenje o plaćanju doprinosa. Stranci koji su stekli status obveznog osiguranika ostvaruju jednaka prava iz osiguranja kao i tuzemni osigurani. Uređeno je i pravo na zdravstvenu zaštitu tražitelja azila, azilanata i osoba koje se nezakonito nalaze na području RH. O tome pišu naše suradnice iz HZZO-a. 1. Uvod 2. Obvezno zdravstveno osiguranje stranaca 3. Uvjeti i način obveznog osiguranja stranaca ovisno o osnovi njihova boravka u Republici Hrvatskoj 4. Pravo na zdravstveno osiguranje stranaca na privremenom boravku u statusu osiguranika 5. Zdravstvena zaštita stranaca 6. Hitna medicinska pomoć 7. Cijene zdravstvene zaštite pružene u hitnoj medicinskoj pomoći
U ovome se članku razmatraju pitanja vezana uz poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu te nedopušteni otkaz ugovora o radu. O svemu tomu detaljnije u prikazu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje se daju u nastavku, s napomenom da je ova sudska praksa aktualna i u primjeni sada važećega Zakona o radu. 1. Uvod 2. Opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu 3. Nedopušten način prestanka ugovora o radu
U ovome se članku razmatraju pitanja vezana uz neke od načina na koje se, što je moguće jednostavnije, može „zatvoriti“ trgovačko društvo. Ovo pitanje u svakodnevnoj praksi i nadalje ne gubi na aktualnosti zato što gospodarska kriza u nas i dalje traje bez izgleda za njezinim skorim okončanjem, a što između ostalog rezultira prestankom obavljanja gospodarske djelatnosti, a u nekim slučajevima zatvaranjem trgovačkog društva i sl. 1. Uvod 2. Likvidacija 3. Prijenos poslovnog udjela 4. Pripajanje drugom trgovačkom društvu 5. Implikacije na radni odnos 6. Zaključak
Organizacija radnog vremena nije tako jednostavna i zahtijeva fleksibilniji način organiziranja radnog vremena, no neovisno o navedenom, radno se vrijeme ne može ugovoriti u dužem trajanju nego što je zakonom propisano. Prema Zakonu o radu, kao općem propisu iz područja rada, razlikujemo više vrsta radnog vremena koje možemo podijeliti ovisno o trajanju i razdoblju obavljanja rada. O kojim vrstama radnog vremena je riječ, možete pročitati u nastavku članka. 1. Uvod 2. Pojam radnog vremena 3. Određeni vidovi organizacije radnog vremena 4. Raspored radnog vremena 5. Odmori i stanke 6. Ograničenja u primjeni odredaba o radnom vremenu 7. Zaključno
1. Makroekonomski pokazatelji 2. Cijene u RH i EU 3. Proizvođačke cijene industrije RH i EU 4. Industrijska proizvodnja 5. Vanjskotrgovinska razmjena 6. Trgovina na malo 7. Turizam 8. Plaće 9. Likvidnost i insolventnost 10. Zaposlenost i nezaposlenost
