Tema ovoga rada je razmatranje svrhe i značenja dopuna Općega poreznog zakona i Zakona o porezu na dohodak koje se odnose na zastaru, a primjenjuju se od 1. siječnja 2013.
Opći porezni zakon kao zakon koji uređuje odnose između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, u protekloj je godini pretrpio velike promjene. U ovom članku zadržat ćemo se na izmjenama i dopunama koje su izvršene u 2012., a objavljene su u Nar. nov., br. 73/12. i 136/12., odnosno, na nekim odredbama koje zaslužuju malo širu elaboraciju.
Zakon o posebnom porezu na motorna vozila trebao bi ostvariti nekoliko osnovnih ciljeva, ponajprije jačanje svijesti građana o važnosti i isplativosti vožnje ekološki prihvatljivih vozila s malim emisijama CO2 te poticanje prodaje tih vozila u Hrvatskoj, a institut povrata posebnog poreza na motorna vozila trebao bi osigurati pravedniji pristup u oporezivanju motornih vozila, ali i pridonijeti oživljavanju tržišta. Ostali ne manje bitni ciljevi su funkcioniranje trgovine motornim vozilima u uvjetima jedinstvenog tržišta i sprječavanje zlouporaba.
Na 7. sjednici, 15. veljače 2013., Hrvatski je Sabor jednoglasno, sa 121 glas „za“, donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku u skladu s Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, br. P.Z.E. 216. Taj Zakon stupa na snagu 1. travnja 2013., s time da se djelomično primjenjuje i na postupke u tijeku. Autorica u ovom članku analizira novosti koje se ovim izmjenama uvode u parnični postupak.
U časopisu Pravo i porezi br. 2/13. objavili smo prvi dio članka o prenošenju ugovora. U ovome broju našega časopisa nastavljamo s obradom ove značajne tematike na način da se razmatraju pitanja vezana za zaštitu stečenih prava, obavješćivanje u povodu prijenosa, nastavak rada radničkog vijeća, savjetovanje prije donošenja odluke o prijenosu, prijenos poduzeća na određeno vrijeme i zlonamjerno izbjegavanje ispunjenja obveza prema radniku.
U ovome se članku razmatra problematika prijma u Državnu školu za pravosudne dužnosnike i radnopravni status polaznika te škole, kroz česte promjene zakonodavnih okvira, uz analizu konkretnog slučaja. Cilj je navedene škole osigurati potrebno znanje i vještine kandidata za samostalno, odgovorno, neovisno i nepristrano obavljanje pravosudnih dužnosti.
Nedavno je jedan od velikih županijskih sudova u RH donio presudu koja se odnosi na pravno područje u kojemu do sada praktično i nema relevantne sudske prakse. Ta je presuda zanimljiva iz niza formalnih, ali i bivstvenih razloga, a odnosi se na davanje suglasnosti centra za socijalnu skrb na stipendijski ugovor maloljetnog nogometaša. Kako bi informacija bila što potpunija i kako bi čitateljima bilo olakšano praćenje, autor u nastavku kritički prikazuje najznačajnije dijelove ove Presude, citirajući dijelove obrazloženja.
Novi Zakon o koncesijama ima iznimno i pravno i gospodarsko značenje. Pravno predstavlja krovni propis koji uređuje pitanja koncesija te time utječe na brojne sektorske zakone koji reguliraju pojedina područja davanja koncesija. Sadržava i daljnje prilagodbe hrvatskog okvira praksi EU glede koncesija, a njegovo donošenje predstavlja i usklađivanje s novim Zakonom o javno nabavi i Zakonom o javno-privatnom partnerstvu s kojima čini cjelinu. Gospodarski, koncesijski režimi iznimno su bitni za gospodarski razvoj države, a globalna kriza i potreba za dinamičnim prilagodbama poslovanja dovela je u pitanje klasična i, u pravilu, vrlo kruta koncesijska rešenja. Zato je bilo potrebno uvesti rješenja koja nose svojevrsnu fleksibilnost i jednostavnije postupanje kod davanja koncesija. Iako su mnoge novosti u sustavu koncesija uvedene još Zakonom o koncesijama iz 2008., najnoviji pravni okvir predstavlja daljnje usavršavanje i daljnje izmjene, čime je došlo do gotovo potpune promjene modela, posebno u odnosu na stanje prije 2008.
U ovom se članku daje kratak pregled pravnog okvira za postupke javne nabave ispod europskih vrijednosnih pragova u Hrvatskoj, uključujući sličnosti i razlike pravnog uređenja ovog pitanja u odnosu na pravno uređenje javne nabave iznad europskih vrijednosnih pragova, a koje podliježe pravilima EU o javnoj nabavi. Iako je većina odredaba koje uređuju nabavu ispod europskih vrijednosnih pragova uglavnom identična onima koji se primjenjuju na nabavu iznad europskih vrijednosnih pragova, postoje odgovarajuće iznimke u pogledu objava i rokova za poduzimanje radnji u postupku. U ovome se članku obrađuje i pitanje tzv. „bagatelne javne nabave“. Ističe se, nadalje, da je postojanje posebnih pravila za nabavu ispod europskih vrijednosnih pragova potrebno, između ostalog, zbog važnosti nabave ispod europskih vrijednosnih pragova, a slijedom toga i utjecaja te nabave na učinkovitost sustava javne nabave u Hrvatskoj.
Predmet razmatranja ovoga članka jest stjecanje prava vlasništva i založnog prava na motornom vozilu u odnosu na potrebu upisa u određene registre kao uvjeta za stjecanje tih prava. Iako se u domaćem pravnom poretku na motorna vozila primjenjuju odredbe građanskog prava koje općenito vrijede za pokretnine (za stjecanje stvarnih prava nije potreban nikakav upis), propisane su iznimke u kojima vrijede načela registarskog prava. Samo pravo vlasništva na motornom vozilu stječe se na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Za potrebe ovoga članka autor se ograničava na stjecanje vozila na temelju pravnog posla.
Kontroverzne odluke različitih sudova u jednakim pravnim i činjeničnim situacijama nisu rijetka pojava i kada su predmet razmatranja odluke Ustavnog suda RH. To je osobito izraženo u primjeni našega domaćeg prava kada je nužno primijeniti ili uzeti u obzir europsko pravo i njegova načela. Ako se jedna jasna norma domaćega prava za koju nije potrebna interpretacija (in claris nou fit interpretatio) ipak tumači suprotno njezinoj jasnoći, pozivajući se na europsko pravo čak suprotnim postulatima prava, posljedice toga mogu biti pravna nesigurnost. U povodu jedne takve odluke Ustavnog suda RH, autor piše u nastavku članka.
Zajedničko europsko prodajno pravo predstavlja prekretnicu u razvoju europskoga ugovornog prava i osnovu za nastavak rada na Europskom građanskom zakoniku. Zajedničko europsko prodajno pravo jedinstven je instrument kojemu je cilj jačanje i poticanje prekogranične trgovine na unutarnjem tržištu te ono predstavlja praktično rješenje za probleme poduzeća i potrošača koji se odnose na dodatne troškove i pravnu nesigurnost u prekograničnoj kupnji ili prodaji na europskom unutarnjem tržištu. O brojnim aspektima Prijedloga Uredbe o zajedničkom europskom prodajnom pravu autor piše u nastavku rada.
