Ove je godine donesen novi Zakon o zadrugama. Jedna od ključnih izmjena u odnosu na prijašnji Zakon o zadrugama odnosi se na pitanje odgovornosti za obveze zadruge. Zbog iznimnog značaja pravnih posljedica koje proizlaze iz novih zakonskih rješenja, upravo se ovo pitanje detaljnije razmatra u prvom dijelu teksta . Slijedi pregled odredaba koje se odnose na nastanak zadruge i to najprije osnivanjem, a potom spajanjem i podjelom. Novi Zakon o zadrugama izmijenio je i postojeće odredbe o organima zadruge, pa se posebna pažnja posvećuje skupštini, nadzornom odboru i upravitelju zadruge. Iako je namjera ovog članka (koji je zbog obima podijeljen na dva dijela) ponuditi potpunu analizu novih zakonskih rješenja, prilikom pisanja nije se nužno slijedio redoslijed predviđen samim Zakonom o zadrugama, već je prednost dana onim rješenjima u odnosu na koje je došlo do najznačajnih odstupanja u odnosu na rješenja starog Zakona. Shodno navedenome, a na mjestima na kojima je to opravdano, nova se rješenja uspoređuju s onima iz starog Zakona o zadrugama. Na terminološkoj je razini zanimljivo primijetiti da novi Zakon o zadrugama više ne koristi termin zadrugar, već član zadruge. Kako je riječ o izmjeni koja je isključivo formalne prirode, u nastavku se teksta oba pojma koriste kao sinonimi.
Oporezivanje kapitalnog dobitka jedno je od najspornijih poreznih pitanja. Unatoč postojanju uvjerljivih argumenata koji govore u prilog oporezivanju kapitalnog dobitka, problemi tehničke naravi prilikom određenja porezne osnovice doveli su do nejedinstvenog pristupa oporezivanju kapitalnog dobitka. Dok ga neke države oporezuju zasebnim poreznim oblikom, druge države taj isti dobitak oporezuju u okviru postojećih poreza na dobitak odnosno dohodak. Jednako tako treba razgraničiti i poreznopravno tretirati kapitalni gubitak. Radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja kapitalnog dobitka, sklapaju se međudržavni ugovori prema modelu OECD ugovora za izbjegavanje dvostrukog oporezivanja.
Autori: Prof. dr. sc. Nikola MIJATOVIĆ dr. sc. Danko ŠPOLJARIĆ
U br. 1/11. – 6/11. časopisa Pravo i porezi objavili smo članke o problematici turističkih ugovora. U ovome broju našeg časopisa nastavljamo s obradom ove aktualne tematike te dajemo prikaz posredničkog ugovora o putovanju.
U ovome se članku razmatraju najnoviji trendovi restrukturiranja u javnoj upravi koji se fokusiraju na fleksibilnije oblike radnog odnosa. U tom se procesu naglasak stavlja na produktivnost i učinkovitost javnih službenika koji se trebaju prilagoditi današnjem vremenu globalizacije i ekonomskog razvoja te zahtjevnom i dinamičnom tržištu rada. Reforme općih uprava u Europi provode se već dugo vremena. Koristeći se komparativnom metodom, autori u ovome članku upućuju na različite tipove reformi koje se odnose na radnopravni status u javnoj upravi. Osim toga, autori upućuju i na pitanje: kako postići ravnotežu između kratkoročnih i dugoročnih rješenja u javnoj upravi kod uloge poslodavaca i uloge menadžera? Posebna je pozornost posvećena primjeni pristupa flexicurityja na opću upravu. Upravo je ovaj model (fleksigurnosti) pokazao da je moguć kompromis između fleksibilizacije i sigurnosti radnog odnosa. Stoga ovaj članak izlaže bit modela fleksigurnosti kako je shvaćen u Europi te osnovna načela kojih se treba držati pri njegovom uvođenju na nacionalna tržišta rada.
Autori: Prof. dr. sc. Vilim HERMAN Dr. sc. Milorad ĆUPURDIJA
Privremene mjere su sredstva osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja propisana odredbama Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 139/10.). Autorica u ovome članku razmatra učinak zabilježbe zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine kao razlog određivanju privremene mjere – radi kojeg ne nastaje šteta za protivnika osiguranja – čl. 314. st. 5. Ovršnog zakona (radi osiguranja novčane tražbine) odnosno čl. 316. st. 4. Ovršnog zakona (radi osiguranja nenovčane tražbine).
Suvremeni gospodarski razvoj stvara potrebu prilagođavanja ugovora o licenciji novim okolnostima. Sukladno tome, ovom se članku o ugovoru o licenciji industrijskog dizajna prilazi s pozicija trgovačkog ugovora, stavljajući u prvi plan slobodu ugovaranja te se time, na neki način, odstupa od dosad uvriježenih doktrinarnih pristupa kad su u pitanju ugovori o licenciji. Takvim se pristupom nameće rješenje po kojem svakom ugovoru o licenciji treba pristupati individualno, vodeći prvenstveno brigu o posebnostima svakog predmeta zaštite kao i novonastalim društvenim okolnostima. Kroz isticanje posebnosti ugovora o licenciji industrijskog dizajna otvara se pitanje potrebe novih zakonodavnih rješenja u lex specialis propisima s područja industrijskog vlasništva.
Osiguranje pravne zaštite, odnosno samostalno ugovaranje osigurateljskog pokrića pravnih troškova, u Hrvatskoj je slabo zastupljeno. U članku se raspravlja o pojedinim pokrićima osiguranja pravne zaštite kako bi se pokušalo uputiti na mogućnosti i svrhu postojanja navedene grane osiguranja. Kako nije moguće uputiti na sve vrste osigurateljskog pokrića koje pruža osiguranje pravne zaštite, autor se opredijelio samo za njih nekoliko, istodobno upućujući na relevantnu sudsku praksu.
Jedan od ciljeva zakonodavstva o javnoj nabavi je poticanje konkurencije između gospodarskih subjekata koji posluju na tržištu. U ovome se članku razmatra pitanje kako zakonodavstvo o javnoj nabavi utječe na poticanje konkurencije. Jedan od faktora koji potiče konkurenciju jest i pravna zaštita sudionika u postupcima javne nabave koja se ostvaruje u postupku pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave. No osim zakonodavstva o javnoj nabavi, a kako će ovo izlaganje i potvrditi, poticanju konkurencije doprinose i pravila o zaštiti tržišnog natjecanja. Namjera ovog rada nije teorijski prikaz realizacije jednog od ciljeva zakonodavstva o javnoj nabavi – poticanja konkurencije, već da se, u kratkim crtama, prikaže zakonodavni okvir i postojeći mehanizmi koji mogu poslužiti poticanju konkurencije između gospodarskih subjekata koji posluju na tržištu javne nabave.
Hrvatski je sabor 16. lipnja 2010. donio Odluku o promjeni Ustava RH nakon čega je uslijedilo donošenje Ustavnog Zakona o provedbi promjena Ustava te njegova provedba kroz zakonske izmjene. U odnosu na kazneno pravo Ustav je uveo nezastarijevanje kaznenih djela ratnog profiterstva za vrijeme Domovinskog rata (1991. – 1995.) te za vrijeme pretvorbe i privatizacije koja je počela 1991. i potrajala cijelo desetljeće. Nakon skoro godinu dana od ustavnih promjena 13. svibnja 2011. donesen je Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva počinjenih u pretvorbi i privatizaciji. Zakon razrađuje na koja se kaznena djela odnosi nezastarijevanje. Autor analizira predmetni zakon u kontekstu donošenja novoga Kaznenog zakona i pravnog kontinuiteta nekih kaznenih djela jer bi po donošenju istog mogla biti u primijeni tri kaznena zakona.
Autor u članku, kroz mjerodavnu sudsku praksu pojašnjava tko su adresati za podnošenje zahtjeva za objavu ispravka spornih informacija objavljenih u medijima, odnosno na koga nasloviti zahtjev za objavom ispravka informacije te rokove za podnošenje zahtjeva kao preduvjeta za ustajanje s tužbom radi naknade neimovinske štete.
