Računovodstvo, revizija i financije 9/2017

      Praksa „prefakturiranja“ troškova vrlo je zastupljena u poslovanju poduzetnika. Često je riječ o tome da porezni obveznici plaćaju račune za isporuke koje nisu izravno koristili i dalje ih „prefakturiraju“ društvima na koja se odnose ti računi. Međutim, česti su i slučajevi da društva uz isporučene usluge „prefakturiraju“ i određene troškove koji su nastali u okviru pružanja ugovorene usluge. Autorica u članku obrazlaže računovodstveno i porezno motrište „prefakturiranih“ troškova u poslovima zakupa, leasinga i dr. slučajevima koji se najčešće pojavljuju u poslovnoj praksi.

1. Pojam „prefakturiranih troškova“
2. Računovodstveno praćenje troškova
3. „Prefakturirani troškovi“ s motrišta poreza na dobitak
4. „Prefakturirani troškovi“ s motrišta PDV-a
5. „Prefakturiranje“ troškova ugostiteljskih usluga
6. „Prefakturiranje“ troškova vezanih uz leasing-vozila
7. „Prefakturiranje“ troškova vezanih uz najam i zakup nekretnina
8. „Prefakturiranje“ troškova telefona zaposlenicima
9. Nadoknada troškova koji se smatraju dijelom nove isporuke dobara ili usluga
10. Nadoknada Troškova Ovrhe
11. Zaključak

      Smanjenje temeljnog kapitala kao jedno od mogućih rješenja u slučaju „izlaska“ člana društva iz društva koji ima svoj udio u temeljnom kapitalu, objašnjavamo u ovom članku.
      Pitanja koja se pritom pojavljuju iz područja su prava trgovačkih društava, poreza i računovodstva. Za računovođe je bitno poznavanje svih navedenih pravnih područja kako bi se provela odgovarajuća knjiženja toga poslovnog događaja. U primjeru je korišten račun kapitala za stjecanje vlastita udjela jer primjerenijeg računa nema s obzirom na to da je tržišna vrijednost udjela rezultirala velikim kapitalnim dobitkom.

1. Pristup
2. Određivanje tržišne vrijednosti poslovnog udjela
3. Isplata izlazećeg člana društva
4. Primjer isplate poslovnog udjela stečenog poslije 1. siječnja 2016. godine
5. Porezno motrište amortizacije (povlačenja) poslovnog udjela
6. Umjesto zaključka

      Imovina koju posjeduje i kojom se koristi poduzetnik može se oštetiti na različite načine, a najteže posljedice ostavljaju elementarne nepogode. Nastala šteta na imovini poduzetnika ima trenutačne i odgođene posljedice na njegovo poslovanje. Trenutačna posljedica očituje se u smanjenju vrijednosti imovine koja je oštećena ili u njezinom potpunom gubitku (kada je imovina potpuno uništena). Odgođene posljedice često su teže mjerljive, a očituju se kao propušteni dobitak zbog nemogućnosti korištenja takvom imovinom i zastoja u radu. Štetu je teško spriječiti, ali se zato njezine posljedice mogu ublažiti kroz pravodobno osiguranje imovine.
      O pravnom, računovodstvenom i poreznom motrištu štete na imovini poduzetnika pročitajte u nastavku članka.

1. Uvod
2. Kako smanjiti utjecaj štetnog događaja
3. Nastanak štetnog događaja
4. Štete na dugotrajnoj imovini
5. Štete na kratkotrajnoj imovini
6. Zaključak

      Od 1. siječnja 2017. godine na snazi je izmijenjeni čl. 20. Zakona o računovodstvu koji uređuje obvezu revizije financijskih izvješća. Prema tome, obveza revizije financijskih izvješća trgovačkih društava za 2017. godinu mora se ispuniti prema pravilima uređenim novim Zakonom o računovodstvu. I dalje su neki kriteriji obveznika revizije ostali jednaki, kao što je djelatnost kojom se društvo bavi, no neki su se promijenili. Revizora imenuje skupština društva, a odluku treba donijeti do kraja rujna za reviziju financijskih izvješća tekuće 2017., a koja se obavlja (u pravilu) početkom 2018. godine.

1. Uvod
2. Obveznici revizije financijskih izvješća za 2017. godinu
3. Revizorski odbor
4. Odluka o izboru revizora
5. Izbor revizora koji ispunjava propisane uvjete
6. Ugovor o reviziji
7. Cijene revizijskih usluga
8. Revizorsko izvješće
9. Zaključak

      U ovom se praktikumu knjiži neosnovano primljeni novac i ulaganje u tuđu imovinu te njezin otpis i prijenos.
      Neosnovano primljeni novac treba se vratiti jer se njime ne može raspolagati pa time ne može imati ni obilježje prihoda.
      Neproizvedenu nematerijalnu imovinu, u koju se ubraja i ulaganje u tuđu imovinu, radi prava korištenja otpisuje se tek pri otuđenju ako nije poznat vijek upotrebe tih ulaganja, pri čemu se mora iskazati i to otuđenje.

1. Primitak pogrešno usmjerenih novčanih sredstava
2. Ulaganje u tuđu imovinu i njezin prijenos unutar općeg proračuna

      U ovom se praktikumu neprofitnog računovodstva knjiže i obrazlažu knjiženja djelomično darovane dugotrajne nefinancijske imovine koja se amortizira te financiranje povezanih pravnih osoba prijenosom dugotrajne nefinancijske imovine.
       Ako se primljena dugotrajna nefinancijska imovina djelomično mora platiti, tada je ona djelomično darovana i stoga se za tu svotu mora uporabiti račun odgođenih prihoda. Potrebno je pozornost posvetiti i mogućem otpustu duga.
       Pri obveznom financiranju povezanih osoba u dugotrajnoj nefinancijskoj imovini nije propisano da se rabi neki drugi račun osim onih iz skupina 37 i 47, ovisno o tome je li riječ o primatelju ili davatelju tih sredstava.

1. Djelomično darovanje stvari
2. Prijenos dugotrajne nefinancijske imovine između povezanih osoba koja nema knjigovodstvene vrijednosti

      Treći stup predstavlja dobrovoljno mirovinsko osiguranje koje se temelji na individualnoj kapitaliziranoj štednji fizičkih osoba, a sredstva koja uplate fizičke osobe fond ulaže na tržištu s ciljem ostvarenja dobitka. Premije za III. stup dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja u pravilu uplaćuje fizička osoba građanin, ali može uplaćivati i poslodavac za svog radnika. Godišnje se, pod određenim uvjetima, može uplatiti 500,00 kn mjesečno ili 6.000,00 kn bez obveze oporezivanja, no s plaćanjem premija po toj osnovi u praksi su različita postupanja. O tome pišemo u nastavku.

1. Uvod
2. Neoporezive uplate za III. stup koje podmiruje poslodavac
3. Oporezive uplate u III. mirovinski stup
4. Vjerodostojne isprave o uplaćenim premijama osiguranja za III. stup
5. Neka postupanja s premijama dobrovoljnog mirovinskog osiguranja
6. Priznaje li se u izdatke premija dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja obrtnicima i s obrtom izjednačenim zanimanjima
7. (Ne)oporezivanje isplata iz dobrovoljnoga mirovinskog fonda

      Od 27. srpnja 2017. godine na snazi je novi zakon kojim se uređuju prava radnika u slučaju stečaja poslodavca ili blokade njegova računa. Osim novog naziva zakona, uvedena su nova postupanja kojima su otklonjeni nedostaci iz prijašnjeg zakona. No nije došlo do izmjena u vezi s razinom prava radnika koja im se isplaćuju iz sredstava državnog proračuna ni u vezi s postupkom ostvarenja prava.

1. Razlozi za donošenje novog zakona
2. Nova zakonska uređenja
3. Prava radnika u slučaju stečaja ili blokade računa poslodavca
4. Ostvarivanje prava u slučaju stečaja ili blokade računa
5. Zaključak

      Jedan dio poduzetnika – obveznika poreza na dobitak čiji ukupni prihod u 2016. godini nije prelazio 3.000.000,00 kn odlučili su, u skladu s izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 115/16.), u 2017. godini promijeniti način utvrđivanja osnovice poreza na dobitak i s obračunskog načela prijeći na novčano načelo. O tome su trebali do 15. siječnja ove godine dostaviti Poreznoj upravi Izjavu o promjeni načina utvrđivanja porezne osnovice. Međutim, hoće li oni uistinu moći primijeniti novčano načelo pri utvrđivanju osnovice poreza na dobitak za 2017., ovisi o ostvarenom ukupnom prihodu u ovoj godini. Ako ukupni prihod neće biti veći od 3.000.000,00 kn, poduzetnici koji su Poreznoj upravi dostavili Izjavu, porez na dobitak utvrdit će prema novčanom načelu – pod uvjetom da i PDV plaćaju prema naplaćenim naknadama.
      Hoće li ova nova metoda obračuna poreza na dobitak onima koji su je izabrali donijeti poreznu uštedu ili će neki poduzetnici ostati razočarani, tek će se vidjeti na kraju godine. Ali sada je vrijeme za projekcije izračuna porezne osnovice. Nadamo se da će u tome pomoći i praktični primjeri prikazani u ovom članku.

1. Uvod
2. Postupak utvrđivanja osnovice poreza na dobitak primjenom novčanog načela
3. Zaključak

      U članku se obrađuje porezni položaj ostvarenih primitaka koje rezidenti Republike Hrvatske ostvaruju iz inozemstva, a koji se prema poreznim propisima Republike Hrvatske smatraju drugim dohotkom ili dohotkom od kapitala. Riječ je o naknadama s osnove povremene samostalne djelatnosti ostvarene npr. prema ugovoru o djelu i drugim sličnim primitcima koje ostvaruju fizičke osobe u inozemstvu bez obzira na vrstu ugovora ili prema ugovoru o autorskom djelu. Pod dohotkom od kapitala smatraju se isplate dividenda ili udjela u dobitku s osnove udjela u kapitalu društva sa sjedištem u inozemstvu. Predujam poreza tijekom godine plaća se prema tuzemnim propisima ili prema Ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kada po isteku godine Porezna uprava utvrđuje godišnju poreznu obvezu prema poreznim propisima RH, a uračunava plaćeni porez u inozemstvu ili taj primitak izuzima od oporezivanja.

1. Uvodne napomene
2. Što treba učiniti obveznik poreza na dohodak koji ostvari dohodak u inozemstvu
3. Određivanje rezidentnosti poreznog obveznika
4. Oporezivanje dividenda i udjela u dobitku ostvarenih u inozemstvu
5. Oporezivanje drugog dohotka ostvarenog iz inozemstva ili u inozemstvu
6. Oporezivanje autorskih honorara ostvarenih iz inozemstva
7. Prijava podataka o ostvarenom primitku iz inozemstva na obrascu Ino-doh
8. Umjesto zaključka

      Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju moguće su osim jednostavnih transakcija između dva porezna obveznika, pri čemu je jedan isporučitelj dobara, a drugi stjecatelj, i transakcije u nizu između tri porezna obveznika iz tri različite zemlje članice. U opisanom je slučaju riječ o trostranom poslu i pojednostavljenju u oporezivanju koje propisuje Direktiva 2006/112/EZ te jednako tako i odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Međutim, to ne znači da je trostrani posao svaka transakcija između tri porezna obveznika. Koje uvjete u trostranom poslu trebaju zadovoljiti sudionici kako bi se moglo primijeniti pojednostavljenje u oporezivanju, može se pročitati u nastavku članka.

1. Uvod
2. Primjena trostranog posla – propisani uvjeti za oporezivanje
3. Porezne i ostale obveze sudionika u trostranom poslu
4. Oslobođenje od plaćanja PDV-a pri uvozu dobara u postupku 42 i isporuka dobra u drugu zemlju članicu EU-a u trostranom poslu
5. Zaključak

      Kod komisijske prodaje dobara dobra su isporučena komisionaru u trenutku kada ih on isporučuje trećoj strani – kupcu, tj. kada komisionar otprema dobra iz komisijskog skladišta i tada nastaju dvije isporuke: prva je od strane komisionara kupcu, a druga od komitenta prema komisionaru. Ako su komitent i komisionar obveznici PDV-a, njihove su isporuke predmet oporezivanja PDV-om, i to na svotu naknade za isporučena dobra. Međutim, kada komitent iz jedne države članice otpremi svoja dobra komisionaru u drugu državu članicu, riječ je o fizičkom kretanju dobara iz jedne države članice u drugu, ali ne i o prijenosu prava raspolaganja nad tim dobrima na drugu osobu u svojstvu vlasnika. Takvo kretanje dobara u trenutku otpreme dobara u drugu državu članicu ne predstavlja isporuku dobara u smislu odredaba čl. 7. st. 1. Zakona o PDV-u. U nastavku se daje i pregled država koje su propisale pojednostavljenje u oporezivanju i uvjeti za primjenu.

1. Uvod
2. Isporuke dobara u komisiji iz jedne države članice u drugu
3. Pojednostavljenje u Republici Hrvatskoj
4. Zaključak

      Njemačko Ministarstvo financija na svojim web-stranicama objavilo je publikaciju pod naslovom „Najznačajniji porezi u međunarodnoj usporedbi 2016.“ (Die wichtigsten Steuern im Internationalen Vergleich 2016) (izdanje 2017., pravno stanje na datum 31. prosinca 2016.). U nastavku se za naše čitatelje daje prilagođeni hrvatski prijevod spomenute publikacije s najznačajnijim tabličnim podatcima. Objava je dopuštena uz navođenje izvora.

1. Uvod
2. Ukupni gospodarski pokazatelji
3. Porezno opterećenje dobitka društava kapitala
4. Nominalno opterećenje prihoda fizičkih osoba
5. Opterećenje zaposlenika porezom na plaće i ostalim javnim davanjima 2016. godine
6. Porezi na imovinu
7. Oporezivanje financijskog sektora
8. Porez na dodanu vrijednost

      Porezni postupci strogo su formalizirani. Porezne uprave u zemljama članicama EU-a primjenjuju zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost koji je uređen Smjernicom (Direktivom) Vijeća 2006/112/EZ u slučajevima prekograničnog prometa dobara i usluga kad se može, pod određenim uvjetima, primijeniti prijenos porezne obveze na stjecatelja dobra.
      U primjeru iz njemačke sudske prakse ističemo kako se za ocjenu oslobođenja od PDV-a uzimaju u obzir bitne činjenice koje ne upućuju na poreznu utaju iako sve formalne pretpostavke nisu ispunjene.
      Presuda je preuzeta iz časopisa Der Betrieb od 28. listopada 2016., br. 43, str. 2525 i dalje, a u nastavku se objavljuje u bitnom dijelu (uz skraćivanje).

       Obveznici revizije u potpunosti su definirani Zakonom o računovodstvu. Zakon o reviziji bavi se uvjetima za obavljanje revizije, kao što su izbor revizora, ugovor o reviziji, naknade za revizijske angažmane, ograničenja obavljanja poslova revizije i sl. Međutim, prije samog ugovaranja uvjeta revizijskih angažmana, s ciljem donošenja odluke o njegovom prihvaćanju ili odbijanju, revizor mora provesti određene preliminarne aktivnosti, razmotriti preduvjete za reviziju te prepoznati i procijeniti relevantne čimbenike rizika u skladu s odredbama Međunarodnim revizijskih standarda. Nakon što je donesena odluka o prihvaćanju angažmana, potrebno je pismom o preuzimanju angažmana revizije definirati uvjete revizijskih angažmana. U članku autorica navodi ograničenja u obavljanju revizije kod pojedinog obveznika revizije te postupke i odgovornosti koje zahtijeva revizor prije prihvaćanja i prilikom ugovaranja obveze revizije.

1. Uvod
2. Izbor revizora
3. Aktivnosti revizora koje prethode dogovaranju uvjeta revizijskog angažmana
4. Dogovaranje uvjeta revizijskog angažmana
5. Primjer pisma o revizijskom angažmanu
6. Zaključak

1. Smanjenje troškova prekograničnih plaćanja u EU-u
2. Skuplja vozila zbog novog testa štetnih plinova
3. Razmatra se novi marker za označavanje goriva u EU-u
4. Turska s najkompleksnijim poreznim sustavom u svijetu
5. EU traži od Belgije i Francuske ukidanje olakšica lukama
6. EU razmatra mjere zabrane podizanja gotovine iz posrnulih banaka
7. Španjolska želi čvršću monetarnu uniju

      Aktualni Ovršni zakon drugi je put u značajnijem opsegu noveliran, nakon skoro pet godina od njegova donošenja. Riječ je o značajnim izmjenama i dopunama toga vrlo bitnog Zakona, koje obuhvaćaju znatan dio odredaba Zakona.
      U nastavku članka dajemo prikaz ne svih nego samo određenih novosti koje donose zadnje izmjene i dopune Ovršnog zakona, a koje su od većeg značenja te se učestalije pojavljuju u gotovo svakodnevnoj praksi.

1. Uvod
2. Općenito o novostima koje donosi ZiDOZ
3. Pokretanje ovršnog postupka – novosti
4. Bitne novosti kod ovrhe na novčanim sredstvima
5. Ovrha na nekretnini u svjetlu zakonskih novosti

      Stečajnim zakonom (Nar. nov., br. 71/15., dalje: SZ) određen je cilj predstečajnog postupka. On se provodi da bi se uredili odnosi dužnika i njegovih vjerovnika i održala njegova djelatnost. Svrha je postići takvo poslovno i financijsko stanje dužnika koje će mu omogućiti nastavak poslovanja, likvidnost i solventnost, a vjerovnicima povoljnije namirenje od onog koje bi postigli u stečajnom postupku nad dužnikom. To je zajednički cilj dužnika i vjerovnika za čije je ostvarenje preduvjet sklapanje predstečajnog sporazuma do kojeg će doći ako vjerovnici prihvate plan restrukturiranja. O tome pišemo u ovom članku.

1. Uvod
2. Mjere kojima se povećava temeljni kapital
3. Dokapitalizacija u planu financijskog restrukturiranja
4. Provedba povećanja temeljnog kapitala
5. Smanjenje temeljnog kapitala
6. Mjere kojima se povećavaju kapitalne rezerve
7. Kapitalni učinci financijskog restrukturiranja

      Obrtnici koji samostalno i trajno obavljaju registriranu obrtničku djelatnost, mogu privremeno obustaviti obavljanje obrta u trajanju do jedne godine, a iznimno i dulje u slučaju korištenja roditeljskog dopusta, bolesti ili nastupa više sile. O tzv. mirovanju obrta potrebno je pisano izvijestiti mjesno nadležan ured državne uprave u županiji odnosno nadležan ured Grada Zagreba u roku od 30 dana od dana obustave.
      Mirovanje obrta je specifičan položaj obrtničke djelatnosti koji mogu zatražiti jedino fizičke osobe koje se bave obrtom i slobodnim zanimanjem, ali ne i pravne osobe koje uz određene uvjete mogu obavljati obrtničku djelatnost. Za vrijeme privremene obustave obrta, ne smije se obavljati obrtnička djelatnost. Međutim, budući da se i u razdoblju privremene obustave obavljanja obrtničke djelatnosti događaju neke poslovne promjene koje su nastale u vrijeme redovita poslovanja obrta, a odnose se na naplaćene primitke i plaćene izdatke, navedene je promjene ipak potrebno iskazati u poslovnom knjigama i evidencijama, o čemu pišemo u nastavku članka.

1. Uvod
2. Upis obrta u obrtni registar
3. Privremena obustava obrtničke djelatnosti sa stajališta Zakona o obrtu
4. Pisano izvješće o statusu privremene obustave obrta
5. Nastavak obavljanja obrtničke djelatnosti nakon obustave obrta
6. Porezne obveze obrtnika u razdoblju privremene obustave obavljanja djelatnosti
7. Zaključak

      Potreba donošenja novog Zakona o koncesijama, prikaz čijih najvažnijih odredaba dajemo u nastavku članka, nametnula se zbog promjene europskog modela koncesija, ali i određenih nedostataka koji je Zakon iz 2012. godine pokazao u praksi.
      Novi je propis velikim dijelom evolutivan – jer su već 2012. godine primijenjena brojna nova rješenja EU-a. S druge strane, treba biti svjestan da ovaj model koncesija ima vrlo malo veze s koncesijskim modelom koji je RH imala do prije 10-ak godina, a i obuhvat područja koncesioniranja potencijalno je vrlo širok.

1. Razlozi donošenja novog Zakona
2. Opće odredbe
3. Postupak davanja koncesije
4. Postupci koji prethode davanju koncesije
5. Postupak davanja koncesije za usluge te koncesije za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra procijenjene vrijednosti manje od vrijednosnog praga
6. Postupak davanja koncesije za usluge i gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra procijenjene vrijednosti jednake ili veće od vrijednosnog praga te koncesije za radove
7. Ugovor o koncesiji
8. Prestanak koncesije
9. Praćenje provedbe ugovora o koncesiji
10. Pravna zaštita
11. Zaključak

      Pravilnik o evidencijama u području rada, koji između ostalog propisuje sadržaj i način vođenja evidencija o radnom vremenu, u posljednjih je nekoliko godina više puta noveliran, na način da su u posljednjih nešto više od sedam godina donesena ukupno četiri (nova) pravilnika, što govori o tome da je riječ o dinamičnom i gotovo svakodnevno upotrebljavanom institutu, a normativnim se aktivnostima namjerava postići što veći stupanj učinkovitosti i transparentnosti vođenja tih evidencija.
      No je li ovaj put donositelj predmetnog pravilnika uspio ostvariti barem dio ciljeva radi kojih je novi Pravilnik donese te o bitnim novostima koje on daje, pišemo u nastavku članka.

1. Uvod
2. (Pod)zakonski okvir evidencija u području rada
3. Novosti unesene novim Pravilnikom
4. Neka otvorena pitanja

      U praksi sve češće dolazi do situacija kada trgovačko društvo zbog određene statusne promjene ili određenoga pravnog posla prestaje postojati te se ugovori o radu prenose na novo trgovačko društvo. Autor stoga u članku objašnjava pojam statusne promijene, pojam pravnog posla, koja prava imaju radnici prilikom prenošenja ugovora o radu, koje obveze poslodavac na kojeg su preneseni ugovori o radu ima prema radnicima koje je preuzeo, koje obveze ima „stari“ poslodavac, kakva je sudbina radničkog vijeća te što u slučaju prenošenja ugovora kod otvaranja stečajnog postupka.

1. Uvod
2. Pojam poduzeća ili gospodarske djelatnosti
3. Statusna promjena i pravni posao
4. Primjena instituta prijenosa ugovora o radu
5. Stečajni postupak i prenošenje ugovora o radu
6. Umjesto zaključka

      U ovome se članku pojmovi trgovački ugovor i trgovac predstavljaju čitatelju na jednostavan i razumljiv način, s osvrtom na zakonske odredbe u obveznom pravu koje se na njih specifično odnose i s obzirom na koje su oni drukčiji od ostalih ugovora.
      Naime, u poslovanju se učestalo sklapa znatan broj ugovora od kojih jedan dio njih pripada skupini trgovačkih ugovora. Trgovačke ugovore među sobom sklapaju trgovci te oni pripadaju području trgovačkoga prava.

1. Uvod
2. Pojam „trgovac“
3. Zašto je bitno je li neka osoba trgovac
4. Trgovački ugovor
5. Zaključak

      Autori u ovome članku objašnjavaju problematiku stjecanja vlastitih dionica u našem pravnom sustavu, osobito u svjetlu normativnih akata novijeg datuma. Stjecanje vlastitih dionica utječe na razinu upisanoga temeljnog kapitala pa stoga propisi predviđaju poseban postupak kod stjecanja vlastitih dionica - udjela. U biti, riječ je o povratu iz upisanog kapitala iako se u Sudskom registru ne provode te promjene kada su ispunjeni zakonski uvjeti. Više o tome u nastavku članka.

1. Uvod
2. Pretpostavke za stjecanje vlastitih dionica
3. Stjecanje vlastitih dionica bez ovlasti glavne skupštine
4. Ovlast glavne skupštine za stjecanje vlastitih dionica
5. Ograničenja stjecanja vlastitih dionica
6. Ništetnost obveznopravnog posla, valjanost stjecanja
7. Stjecanje vlastitih dionica putem trećih
8. Trgovanje na temelju povlaštenih informacija
9. Zaključak

      U prikazu iz njemačke sudske prakse daju se dva slučaja koja opisuju dužnikovu prijeteću nesposobnost plaćanja koja vjerovnicima može nanijeti štetu te se skreće pozornost na odgovornost uprave za moguću nadoknadu štete onima koji su poslovali s dužnikom u dobroj vjeri.
      Kako je naše pravo trgovačkih društava u mnogim elementima istovjetno njemačkom, tako i naš Zakon o trgovačkim društvima u čl. 251., 252., 273., 273.a i 431.b. uređuje dužnu pozornost uprave društva u slučaju gubitaka i prezaduženosti kada mogu odgovarati za obveze društva ako ne pokrenu stečaj.
      Ovime želimo pokazati kako je upravi i vjerovnicima dano pravo za pokretanje određenih radnji, a ne očekivati kako će to umjesto njih učiniti apstraktna država.
      Njemačka je sudska praksa preuzeta iz časopisa Der Betrieb, br.8/16., str. 467-470. i br. 8/15. str. 426.

      Promijenjen je Pravilnik o izvještavanju u neprofitnom računovodstvu i Registru neprofitnih organizacija, čije su odredbe stupile na snagu prvog dana od dana objave, odnosno 13. srpnja 2017. godine. U članku se daje osvrt na novosti koje donosi taj propis.

1. Financijsko izvještavanje u neprofitnom računovodstvu
2. Provedba reformske mjere iz Nacionalnog programa reformi vezane uz ukidanje upotrebe pečata iz poslovne prakse
3. Ostale novosti obuhvaćene izmjenama i dopunama Pravilnika

1. Opći pregled
2. Cijene u RH i EU-u
3. Proizvođačke cijene industrije RH i EU
4. Industrijska proizvodnja RH i EU
5. Građevinarstvo RH i EU
6. Vanjskotrgovinska razmjena
7. Trgovina na malo u RH i EU-u
8. Turizam
9. Plaće
10. Likvidnost i insolventnost
11. Zaposlenost i nezaposlenost Hrvatske i EU