Ovaj tekst predstavlja drugi dio članka naslovljenog „Zastara u obveznom pravu – praktični problemi, pitanja i odgovori“. U ovome se dijelu članka prvotno razmatraju: zastara prava, zastoj zastare, prekid zastare, situacija kada vjerovnik prisilnim (sudskim) putem pokušava ostvariti svoju tražbinu glede koje je nastupila zastara i, napokon, problematika ostvarivanja zastarjele tražbine od strane vjerovnika u pogledu koje je izdana zadužnica. Navedene se teme propituju s gledišta pravne teorije, ali i pravne prakse, zbog čega je radu pridodan niz primjera iz sudske prakse kojima se daju shvaćanja glede pojedinih zakonskih rješenja. U ovome radu obrađuje se i posebno bitno pitanje odnosa pravila o zastari iz Zakona o obveznim odnosima prema različitim drugim granama prava koje također sadržavaju vlastita pravila o zastari. Na poseban se način skreće pozornost na mogućnost da se pojedine odredbe Zakona o obveznim odnosima supsidijarno primjenjuju izvan područja obveznoga prava. Tu se prvotno misli na mogućnost njegove supsidijarne primjene u kontekstu pravila Općega poreznog zakona.
13. Zastara prava iz čl. 227. ZOO-a
14. Zastoj zastare
15. Prekid zastare
16. Zastara u obveznom pravu i drugim granama prava
17. Vjerovnikovo prisilno (sudsko) ostvarivanje zastarjele tražbine i položaj dužnika u sudskom postupku
18. Zastarjelost tražbine glede koje je izdana zadužnica
19. Zaključak
U članku se analizira slučaj iz sudske prakse u kojem se pojavilo sporno pravno pitanje je li ništetan (ništav) ugovor o nagodbi kojim se otpisuju redovne i zatezne kamate na glavnicu protestiranih državnih jamstava dužniku iz područja posebne državne skrbi zbog protivnosti prisilnim propisima, ako nagodbom nije ugovoren i otpis glavnice, te se iznose razlozi za zaključak, prema kojem takav ugovor nije ništav.
1. Uvod
2. Događaj iz sudske prakse
3. Način rješavanja sudskog spora
4. Osvrt na sudske odluke
5. Zaključak
Autor u ovome članku na zanimljiv i transparentan način razmatra bitna pitanja u vezi s porezno-pravnim i porezno-dužnički odnosom, i to sve u svjetlu relevantnih odredaba Općega poreznog zakona.
1. Uvod
2. Porezni obveznik
3. Opunomoćenik, pomagač i porezni savjetnik
4. Zakonski zastupnici, upravitelji imovine i osobe s pravom raspolaganja imovinom
5. Zastupnik po službenoj dužnosti
6. Porezni jamac
7. Porezno-dužnički odnos
8. Pravni sljednici u porezno-dužničkom odnosu
9. Ustup, zalog i pljenidba prava iz porezno-dužničkog odnosa
10. Prestanak prava i obveza iz porezno-dužničkog odnosa
Autorica u ovome članku na zanimljiv i detaljan način prikazuje institut poreznog nadzora kao jednog od oblika upravnog odnosno inspekcijskog nadzora. Porezni nadzor zapravo je dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak radi provjere i utvrđivanja činjenica koje su bitne za oporezivanje poreznih obveznika i drugih osoba.
1. Normativni okvir poreznog nadzora
2. Načela u poreznom nadzoru
3. Osobe ovlaštene za obavljanje poreznog nadzora
4. Dopustivost poreznog nadzora
5. Predmet poreznog nadzora
6. Načelo odabira poreznih obveznika za porezni nadzor
7. Obavijest o poreznom nadzoru
8. Tijek i trajanje poreznog nadzora
9. Utvrđivanje činjenica u poreznom nadzoru
10. Obveza sudjelovanja poreznog obveznika u provedbi poreznog nadzora
11. Mjere osiguranja
Razmotrena su četiri pitanja povezana s materijom utvrđivanja činjenica i dokazivanja u reformiranome upravnom sporu: dokazne maksime u upravnom postupku i upravnom sporu, ostvarivanje standarda tzv. jednakosti oružja u upravnom sporu, teret dokazivanja u upravnom postupku i upravnom sporu te instrumenti koncentracije dokaznog postupka u upravnom sporu.
1. Uvod
2. Dokazne maksime
3. Jednakost oružja
4. Teret dokazivanja
5. Koncentracija dokaznog postupka
6. Zaključno
Namjera je ovoga članka prikaz postupka javne nabave odvjetničkih usluga de lege lata, a koji je s obzirom na prirodu, uvjetno rečeno, jednostavniji u odnosu na druge vrste nabave. Predmet su ovoga članka i novosti koje donose nove materijalne direktive o javnoj nabavi pa se u tom smislu analizira i nabava odvjetničkih usluga de lege ferenda, a s obzirom na obvezu implementacije tih direktiva u pravni poredak RH.
1. Uvod
2. Javna nabava odvjetničkih usluga de lege lata
3. Javna nabava odvjetničkih usluga de lege ferenda
4. Zaključak
Pravo na pristup sudu je pravo koje je zajamčeno kako međunarodnim ugovorima (Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), tako i nacionalnim propisima (Ustavom RH). Autorica se u ovom članku bavi pitanjem povrede prava na pristup sudu zbog odbačaja revizije ratione valoris. Kako bi na pravilan način pristupila problemu, autorica analizira presudu Europskog suda za ljudska prava Egić protiv Hrvatske te daje prikaz cjelokupnog postupka u tom predmetu pred domaćim sudovima i pred Europskim sudom za ljudska prava.
1. Uvodno
2. Parnični postupak
3. Revizijski postupak
4. Postupak određivanja vrijednosti predmeta spora
5. Ustavnosudski postupak
6. Postupak pred Europskim sudom za ljudska prava
7. Ocjena Europskog suda za ljudska prava
8. Zaključne napomene
U ovome članku autorice obrađuju problematiku pravnog uređenja vjetroparkova u hrvatskome pravnom sustavu. Polazeći od definicije stvari i analize pitanja kojoj skupini stvari pripadaju, one najprije određuju vjetroelektranu kao predmet pravnog odnosa. Nakon toga razmatraju moguće pravne režime u kojima bi se vjetroelektrane mogle nalaziti u hrvatskom pravu. S tom se svrhom u članku razmatraju instituti služnosti, prava građenja, koncesije i zakupa, sve uz usporednu analizu obilježja vjetroelektrane i kritičkog iznošenja argumenata koji podupiru ta institucijska rješenja ili su im protivni. Obrađujući moguće pravne režime vjetroelektrane, osobito se uzima u obzir položaj založnog vjerovnika koji svoju tražbinu osigurava osnivanjem založnoga prava na vjetroelektrani i potreba da se o tom pitanju postigne najveći stupanj pravne sigurnosti. Zaključno, u članku se skreće pozornost na trenutačne pravne nedorečenosti pravnog uređenja vjetroelektrana u RH te se daju smjernice kojima bi se ovo pitanje de lege ferenda moglo urediti i riješiti na odgovarajući i pravno siguran način.
1. Uvod
2. Vjetroelektrana kao predmet stvarnih prava
3. Uredba o osnivanju prava građenja i prava služnosti na nekretninama u vlasništvu RH
4. Služnosti kao stvarnopravni okvir za izgradnju vjetroelektrana
5. Pravo građenja kao stvarnopravni okvir za izgradnju vjetroelektrana
6. Koncesija kao okvir za pravno uređenje vjetroparkova
7. Zakup kao pravni okvir za uređenje pravnih odnosa glede vjetroparkova
8. Stvarnopravno uređenje vjetroelektrana i založno pravo
9. Zaključak
U ovom članku autor u kratkim crtama analizira pravni režim primjene pravila o državnim potporama prilikom državnog financiranja prometne infrastrukture, uz istodobni prikaz prakse Suda Europske unije i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Naglašava se važnost svijesti o potrebi detaljnog poznavanja pravila o državnim potporama i prakse Suda Europske unije u tom pogledu, koja mora biti prisutna na samom početku osmišljavanja infrastrukturnih projekata, kako bi se izbjegli značajni rizici koji mogu nastati u kasnijoj fazi projekta uslijed pogrešne interpretacije tih pravila.
1. Uvod
2. Državne potpore s aspekta pristupanja RH Europskoj uniji
3. Državne potpore – pojmovno određenje
4. Jamstvo minimalne razine prometa (eng. traffic guarantee)
5. Državne potpore za usluge od općega gospodarskog interesa
6. Umjesto zaključka
U ovome članku autorica obrađuje poseban ovršni institut koji se naziva nastavna ovrha. Nastavak ovrhe promjenom sredstva i predmeta ovrhe, kroz sve svoje zakonske izmjene i dopune, zadržao je svoj osnovni cilj i svrhu postupka, a to je učinkovitost ovršnog postupka radi ostvarivanja tražbine ovrhovoditelja.
1. Uvod
2. Preduvjeti za nastavnu ovrhu
3. Prijedlog za nastavak ovrhe i rješenje o ovrsi
4. Rješenje o ovrsi i pravni lijek
5. Ojačana uloga Financijske agencije nakon 1. siječnja 2015.
6. Zaključak
Ovim se člankom pobliže skreće pozornost na uvjete i način ostvarivanja prava na rodilji i roditeljski dopust kao dio potpora iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, koje pripadaju zaposlenim i samozaposlenim roditeljima te njima izjednačenim osobama koje se brinu o djetetu.
1. Uvod
2. Zaposleni i samozaposleni roditelji
3. Temeljne odredbe
4. Pravo na rodiljni dopust
5. Pravo na roditeljski dopust
6. Dopust za slučaj smrti djeteta
7. Naknada plaće roditelja koji je sklopio ugovor o stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa, roditelja njegovatelja ili osobe koja pruža pomoć HRVI-ju iz Domovinskog rata
8. Prijenos prava na jednog roditelja
9. Postupak ostvarivanja prava
10. Najava korištenja prava
11. Prestanak radnog odnosa i obavljanja djelatnosti osobnim radom u tijeku korištenja prava
