Donošenjem Zakona o faktoringu, koji je objavljen u Nar. nov., br. 94/14. i koji je stupio na snagu 31. srpnja 2014., u našem je pravnom sustavu još jedan neimenovani ugovor postao imenovani (slično je bilo i s leasingom i s timesharingom), a usput i formalni ugovor. Kako se u ovom Zakonu samo manji dio odredaba odnosi na ugovor o faktoringu, nužno je jasno definirati ovaj ugovor i ugovorne odnose koji iz njega proizlaze te prikazati koji su pravni problemi nastali u praksi sklapanja tog ugovora u zemljama u kojima se on već dobrano udomaćio u praksi.
Predmet ovoga rada je uređenje zateznih kamata odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (ZFPPN) koje se od lipnja 2013. godine primjenjuje uz opće uređenje zateznih kamata sadržano u Zakonu o obveznim odnosima (ZOO). Odredbe ZFPPN-a o zateznim kamatama analiziraju se u usporedbi s odredbama ZOO-a o zateznim kamatama, utvrđuje se polje primjene odredaba ZFPPN-a te se međusobno razgraničavaju odnosi na koje će se primijeniti opći pravni režim za zatezne kamate predviđen odredbama ZOO-a, od onih na koje će se primijeniti odredbe ZFPPN-a kao lex specialis. Autor u članku jasno skreće pozornost na manjkavosti uređenja sadržanog u ZFPPN-u te iznosi prijedloge za primjerenija pravna rješenja de lege ferenda. Zaključuje da uređenje zateznih kamata iz odredaba ZFPPN-a narušava pravnu sigurnost, osujećuje zaštitu vjerovnika novčanih obveza i izaziva dvojbe ustavnopravne prirode, a osim toga, u pojedinim je elementima protivno i Direktivi 2011/7/EU.
Rješenja dvojba vezanih za pitanje dostave u praksi su često odlučna za rješavanje spornih odnosa između poslodavca i radnika. Naime, ponekad se događa da su pitanja u vezi s dostavom u radnom odnosu problematičnija od pitanja koja su vezana za institut radnog prava koji je predmet pismena koje se dostavlja, a ponekad ostvarivanje prava i izvršavanje obveza iz radnog odnosa u potpunosti ovisi o pravilnosti prethodne dostave nekog pismena. Zbog toga autorica u članku daje odgovore na neka pitanja koja se u vezi s primjenom ovog instituta pojavljuju u praksi.
Na web-stranicama Europske unije objavljen je tekst koji obrađuje novi sustav oporezivanja uslužnih djelatnosti iz naslova od 1. siječnja 2015. Osim toga, javnosti je pružen i poseban priručnik koji sadržava praktične upute u povodu novog sustava oporezivanja. U nastavku članka daje se prilagođeni i skraćeni prijevod spomenutih materijala.
Kamate na štednju predstavljaju dohodak za njezina stjecatelja. Većina država članica EU-a takav dohodak smatra imovinskim izvorom prikladnim za oporezivanje pa ga zakonski definira kao oporezivi dohodak. Takvo će shvaćanje vjerojatno biti prihvaćeno i u nas, gdje je najavljeno uvođenje oporezivanja dohotka po osnovi kamate na štednju. Njegovo uvođenje može se provesti po nekoliko modela, što od zakonodavca traži osobiti oprez radi potrebe suzbijanja retroaktivnosti i zaštite legitimnih očekivanja adresata. Povrh toga, uvođenje takve vrste oporezivanja, izuzevši fiskalnih, izaziva određene učinke i u području ekonomske politike. Autor u ovome članku analizira problematiku modela za uvođenje oporezivanja dohotka po osnovi kamata na štednju, poredbenopravna iskustva, njemačku ustavnosudsku praksu i prijedlog da se ono uvede u RH. Posebnu je pozornost autor pridao određivanju poreznog opterećenja kada se uvodi takva vrsta poreza, ističući da ono ovisi o nizu čimbenika, a ne samo o visini porezne stope.
Autor u ovome članku razmatra odluku Europskog suda za ljudska prava, koje je značajna za identificiranje svrhe i pravne biti instituta izuzeća sudaca u RH, ali i za utvrđivanje postojanja subjektivnog prava podnositelja kao elementa postojanja spora u građanskom segmentu konvencijskog prava na pravično suđenje. Tako se u nastavku članka ukratko raščlanjuju sadržaj i implikacije pravnih stajališta zauzetih u ovoj odluci Suda. Dodatni osvrt dan je na upravnosudski aspekt pitanja razmotrenog navedenom odlukom
U ovome se članku analizira način primjene odredbe čl. 4. Pravilnika o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja polazeći od značenja pojma „konvalidacija“, teleološke (ciljne) interpretacije i dr. interpretativnih metoda (jezične, gramatičke, logičke). U članku se daje i prikaz prakse Upravnog suda RH i Visokoga upravnog suda RH radi osiguranja i provedbe ujednačenog tumačenja navedene odredbe u upravnosudskom sustavu.
Autorica u članku daje prikaz novosti vezanih za javnobilježničku ovrhu, poglavito odredaba koje se odnose na troškove ovršnog postupka, prigovor protiv rješenja o ovrsi, novosti vezanih za OIB ovršenika te izgled i sadržaj samoga ovršnog rješenja. Uz to, u ovom su članku ponuđeni ogledni primjerci prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i javnobilježničkog rješenja o ovrsi.
Zakon o obveznim odnosima, Zakon o zaštiti potrošača, ali i cijeli niz drugih zakona svojim odredbama uređuju pitanja nepoštenih ugovornih odredaba u potrošačkim ugovorima. Tim odredbama ograničava se ugovorna autonomija stranaka kako bi se osigurao jednaki pravni položaj subjekata ovih ugovora. Naime, trgovac nema pravo zlorabiti svoje znanje, iskustvo i poslovnu vještinu kako bi nepoštenim ugovornim odredbama obvezao potrošača.
Predmet ulaganja u društva kapitala mogu, osim novca i stvari, biti i prava, pa tako i prava intelektualnog te industrijskog vlasništva, kao i licencije za iskorištavanje tih prava, nepatentirani izumi, know-how i sl. O ulaganju tih prava u trgovačko društvo, autor daje objašnjenja u nastavku članka.
Zaključkom Vlade Republike Hrvatske od 19. ožujka 2014. godine (Nar. nov., br. 38/14.) usvojen je Program stručnog osposobljavanja i zapošljavanja hrvatskih branitelja i djece smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja za programsko razdoblje od 2014. do 2017. godine koji autor u ovom članku detaljno pojašnjava.
