Otkaz trajnih ugovora obveznog prava i radnoga prava (koji su uvijek ugovori čije se obveze ispunjavaju „trajno“) je bitan institut pomoću kojega osobito takvi ugovori čije trajanje nije određeno mogu biti okončani. Na taj način obveze iz takvih ugovora prestaju voljom jedne strane. Otkaz ugovora po svojoj je pravnoj naravi jednostrani pravni posao. S otkazom ugovora se, u pravilu, povezuje otkazni rok. Sve o otkazu ugovora i otkaznim rokovima, autor piše u ovom članku.
Svjedoci smo čestih polemika o recentnoj poslovnoj praksi komercijalnih banaka1 u vezi s pitanjem promjenjive kamatne stope kod plasiranja kredita građanima ili poslovnim subjektima. U ovom se članku samo dotiče širi društveni prijepor do kojeg je dovela problematizirana naslovna praksa, dok njegovo žarište predstavljaju odredbe o tzv. promjenjivoj kamatnoj stopi. Riječ je, dakako, o stopi tzv. ugovornih kamata, stoga autor u ovom članku pokušava smisleno odgovoriti na načelno pitanje postavljeno u naslovu.
Izmjene i dopune Zakona o zemljišnim knjigama iz 2013. – pregled novih rješenja, nedorečenosti te izazova u pravnoj praksi U ovome članku autori donose pregled i komentar bitnih izmjena i dopuna dosadašnjih odredaba Zakona o zemljišnim knjigama, koje su nastupile stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama 16. svibnja 2013. Imajući u vidu da su promjene zemljišnoknjižnoga prava isključivo postupovne (procesne, formalne) naravi, potrebno je znati cilj koji se njima želi postići, najznačajnija nova zakonska normativna rješenja, normativne izričaje, probleme koji bi se mogli pojaviti i predvidiva odstupanja od zadanih ciljeva. Analizirajući te bitne izmjene i dopune Zakona o zemljišnim knjigama, autori upućuju na unaprijeđena rješenja i njihov praktični cilj, ali istodobno i na pitanja koja bi se u praksi mogla pokazati kao sporna i problematična.
Autori: Doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆ Domagoj PERANIĆ , dipl. iur.
U časopisu Pravo i porezi br. 5/13. objavili smo prvi dio članka o agencijskoj ovrsi. U ovom broju nastavljamo s obradom te tematike tako da se opisuje postupak davanja podataka iz sustava FINE, zatim se prikazuju posljedice blokade računa ovršenika, postupak zaštite primanja ovršenika izuzetih od ovrhe, postupak agencijske ovrhe u slučaju odgode ovrhe i zastajanja s ovrhom, postupanje FINE u slučaju nemogućnosti izvršenja i vraćanja osnove za plaćanje, postupanje FINE sa zadužnicama i bjanko zadužnicama neupisanima u Registar zadužnica te postupak agencijske ovrhe u određenim specifičnim situacijama u kojima se može naći ovršenik (predstečajna nagodba, stečaj, zatvaranje računa ovršenika).
Novi Zakon o upravnim sporovima1 u primjeni je više od godinu dana te je sada moguće dati kratki osvrt na temelju jednogodišnjeg iskustva primjene navedenog Zakona, s naglaskom na provedbu europskih standarda u praksi novoosnovanih prvostupanjskih upravnih sudova, osobito standarda prvostupanjskoga upravnog spora kao spora pune jurisdikcije.
Prošle godine1 stupio je na snagu Zakon o upravnim sporovima koji je bio rezultat izrazito opsežnih reforma upravnog sudovanja. Naime, taj je Zakon nastao u okviru Twinning projekta CARDS 2004. „Podrška učinkovitijem, djelotvornijem i modernijem funkcioniranju Upravnog suda Republike Hrvatske“. Cilj je njegova donošenja bio približavanje europskim standardima upravnog sudovanja, a osobito usklađivanje s čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.2 Jedan od razloga donošenja ZUS-a 2010. bio je i prethodno donošenje Zakona o općem upravnom postupku koji je uveo brojne novosti u naše zakonodavstvo, s obzirom na to da dva navedena Zakona čine svojevrsnu cjelinu.
Ulaskom Republike Hrvatske (RH) u Europsku uniju (EU), na ostvarivanje prava pacijenata u prekograničnom zdravstvenom osiguranju, primjenjivat će se Direktiva 2011/24/EU Europskoga parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. (dalje: Direktiva). S obzirom na značenje i veliku aktualnost ove tematike, detaljnije slijedi u nastavku članka.
Autor u ovome članku daje prikaz novih poticajnih mjera za 2013. koje Ministarstvo poduzetništva i obrta RH namjerava odobriti putem objave javnog poziva za projekte bespovratnih poticaja zainteresiranim gospodarskim subjektima u RH. U tom smislu autor obrađuje problematiku koja se odnosi na dodjelu bespovratnih poticaja u sklopu Plana poticanja poduzetništva i obrtništva za 2013. pod nazivom Poduzetnički impuls zainteresiranim gospodarskim subjektima u Republici Hrvatskoj.
U provedbi postupaka u pravu zaštite tržišnog natjecanja mogu se pojaviti situacije u kojima postoji značajna opasnost od nepopravljive štete za tržišno natjecanje pa je nužno hitno reagirati. Nastupanje značajne štete nastoji se spriječiti izricanjem privremenih mjera u postupcima utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja, osobito kada već na prvi pogled postoji narušavanje tržišnog natjecanja i kada se nastupajuću štetu ne bi moglo ukloniti konačnim rješenjem kojim se okončava postupak. Cilj je ovoga članka obrazložiti pojam i uređenje privremenih mjera u pravu zaštite tržišnog natjecanja, ovlasti za usvajanje odluka o privremenim mjerama, potom predstaviti vrste i trajanje privremenih mjera te oblike narušavanja tržišnog natjecanja u kojima najčešće dolazi do njihove primjene. Ujedno se u nastavku navode relevantni primjeri iz prakse EU, Europske komisije, sudske prakse Sudova EU, nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja ili sudova država članica EU. Naposljetku, sa svrhom cjelovita pregleda, navodi se relevantna odredba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja koji uređuje privremene mjere i nekoliko primjera odluka Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja kojima je izrečena ta mjera.
Predmet su ovoga rada pojam zakašnjenja s plaćanjem, izložen u Direktivi 2011/7/EU o suzbijanju zakašnjenja s plaćanjem u trgovačkim ugovorima, te pravne posljedice zakašnjenja s plaćanjem predviđene odredbama Direktive. Jedan je cilj rada pojmovnom analizom te gramatičkim, sustavnim i teleološkim tumačenjem utvrditi značenje pojedinih odredaba Direktive. Drugi je cilj ocijeniti u kojoj se mjeri može ostvariti operativni cilj Direktive: pružanje vjerovnicima instrumenata koji će im omogućiti da potpuno i učinkovito ostvare svoja prava u slučajevima zakašnjenja s plaćanjem. Analizom pojma zakašnjenja s plaćanjem izloženog u Direktivi 2011/7/EU, koja se daje u prvom dijelu ovog rada, utvrđuje se da Direktiva predviđa subjektivnu koncepciju zakašnjenja dužnika s plaćanjem. Raspravlja se o razlikama subjektivne i objektivne koncepcije zakašnjenja dužnika s plaćanjem te se izvodi zaključak da je objektivna koncepcija prihvatljivija i povoljnija za vjerovnike novčanih obveza. U drugom će se dijelu razmatrati pravne posljedice zakašnjenja s plaćanjem, odnosno zatezne kamate, i posebna naknada za troškove prouzrokovane vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem.