U časopisu Pravo i porezi br. 3/11., 4/11. i 5/11. objavili smo tri članka koja su sadržavala kratke komentare nekih odredaba iz FIDIC-ovih općih ugovornih uvjeta izdanih pod skraćenim naslovima „Crvena knjiga“, „Žuta knjiga“ i „Srebrna knjiga“. U ovome članku obradit ćemo četvrtu knjigu FIDIC-ovih uvjeta ugovora, poznatu pod skraćenim imenom „Zlatna knjiga“, a koja je posebno priređena za izvođenje svih onih radova koji su predviđeni u Žutoj i u Srebrnoj knjizi, s time da Izvođač nastavlja upravljati izgrađenim projektom kroz razdoblje od najmanje dvadeset godina nakon dovršetka građenja. Takvi se projekti u našoj terminologiji često nazivaju ugovorima BOT ili ugovorima kod kojih se obveza izvođača sastoji od građenja, isporuke i montaže opreme, vođenja objekta nakon završetka građenja i vraćanja objekta naručitelju nakon što istekne rok trajanja vođenja objekta.
Na inicijativu Hrvatske obrtničke komore, a na prijedlog Vlade RH, Hrvatski sabor je 20. svibnja 2011. po hitnom postupku usvojio Zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Predmetni Zakon objavljen je u Nar. nov., br. 61/11., a stupio je na snagu 14. lipnja 2011. te se u ovom članku daje kratak pregled njegovih odredaba.
Nakon godinu i pol dana primjene novog Zakona o radu Hrvatski sabor je na svojoj 23. sjednici, po hitnom postupku, 20. svibnja 2011. u skladu s Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu br. P.Z.E. 811, donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu. Ovaj Zakon objavljen je u Nar. nov., br. 61/11., a stupio je na snagu 14. lipnja 2011. U nastavku se, uz navode iz obrazloženja Prijedloga zakona, ukratko pojašnjavaju usvojene izmjene i dopune ZR-a.
Materijalno pravo radnika koje se ne temelji na nekom propisu ili autonomnom izvoru radnoga prava može se uspostaviti i realizirati, uvjetno rečeno, odlukom poslodavca, ali ne kao pravo iz radnog odnosa, nego kao pravo iz građansko pravnog odnosa (ugovor o darivanju). No stvar se može argumentirano postaviti i drukčije pa da ipak bude riječ o pravu iz radnog odnosa. O tome pišemo u nastavku iznoseći argumentaciju za svaku od dvije navedene teze.
Dana 13. svibnja 2011., na svojoj 23. sjednici Hrvatski sabor je s 92 glasa „za“, 1 „protiv“ i 1 „suzdržan“ donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku u skladu s Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, br. P.Z.E. 792. Taj je zakon objavljen u Nar. nov., br. 57. od 25. svibnja 2011., a stupa na snagu osam dana od dana objave osim odredaba čl. i čl. 14., čl. 29. u dijelu koji se odnosi na Europski sud i čl. 49. koje stupaju na snagu na dan prijama RH u EU. Autorica u ovom članku analizira novine koje se uvode u parnični postupak.
Autor u ovome članku razmatra razlike između pojmova poreznog prava kao što su stalna poslovna jedinica i poslovna jedinica s obzirom na direktne i indirektne poreze, kao i razliku između organizacijskih jedinica podružnica i predstavništvo te njihovu poziciju u pravnom sustavu Republike Hrvatske.
Porezni postupak je specifičan upravni postupak rješavanja poreznih stvari kad je riječ o priznanju nekog prava ili određivanju obveze. Cilj je ovoga članka objasniti što je to skraćeni postupak, u kojim se slučajevima primjenjuje te koja prava i obveze proizlaze iz tog postupka.
U ovome članku, u prvom njegovom dijelu ograničavamo se na sumarnu analizu pojma i vrsta pravorijeka u hrvatskom i poredbenom pravu. Tako postupamo da bismo uputili na razlike između hrvatskog i poredbenog prava prvenstveno što se tiče definicije pravorijeka i isključenja iz hrvatskog pojma tog instituta odluke arbitražnog suda kojima odlučuje o svojoj nadležnosti. U drugom dijelu članka usredotočujemo se na donošenje pravorijeka većinom članova arbitražnog suda i na mogućnost da arbitar koji ne prihvaća tekst takvog pravorijeka može podnijeti izdvojeno mišljenje (dissenting opinion, Sondervotum). Na kraju članka dajemo prijedloge o mogućim izmjenama i dopunama hrvatskog arbitražnog prava koja se odnose na definiranje pravorijeka i na problematiku izdvojenog mišljenja.
U br. 1/11. – 5/11. časopisa Pravo i porezi objavili smo članke o problematici turističkih ugovora. U ovome broju našega časopisa nastavljamo s obradom ove aktualne i bitne tematike time što dajemo prikaz ugovora o ugovorima između putničkih agencija i korisnika – ugovor o organiziranju putovanja.
U ovom članku analiziramo slučaj iz sudske prakse u kojem se pojavilo sporno pitanje – je li trgovačko društvo steklo pravo vlasništva na stanu što ga je izgradilo društveno poduzeće – pravni prednik trgovačkog društva, na zemljištu na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, a tijekom pretvorbe niti stan niti zemljište nisu procijenjeni u vrijednosti društvenog kapitala jer je društveno poduzeće u poslovnim knjigama stan vodilo kao nedovršenu proizvodnju.
S motrišta povijesti prava i filozofije prava čini se da je pitanje odnosa prava i pravednosti oduvijek bilo jedno od temeljnih (fundamentalnih) pitanja kako u pravnoj, tako i u ostalim znanstvenim disciplinama (npr. filozofiji, teologiji, politologiji, sociologiji i dr.). Namjera ovog članka nije postići rezultat senzacionalnog otkrića niti u potpunosti odgovoriti na naznačeno pitanje. Intencija autora je da se na donekle jasan, pregledan i razumljiv način prezentira odnos između pojmova prava i pravednosti, povijesno i aktualno, odnosno da se problematizira hipotetički okvir o korelaciji pravednosti i prava.
Autori: Dr. sc. Milorad ĆUPURDIJA Mr. sc. Safet SUBAŠIĆ
Neposredan povod za ovaj članak jest odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3579/2006 od 27. listopada 2010.1, kojom je utvrđena povreda ustavnog prava na pravično suđenje, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava, presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-8033/2006 od 30. kolovoza 2006., donesenom u upravnom sporu protiv upravnih akata donesenih u postupku dodjele prvenstvene koncesije za obavljanje lučkih djelatnosti. Naime, prema odredbi čl. 62. Zakona o morskim lukama2, Lučka uprava će trgovačkom društvu za obavljanje lučke djelatnosti iz čl. 9. Zakona dodijeliti koncesiju za obavljanje djelatnosti i korištenje objekata infrastrukture i suprastrukture na lučkom području na osnovi njihovog pismenog zahtjeva (prvenstvena koncesija), na vrijeme od 12 godina.
U ovome se članku razmatraju pitanja vezana za odnos mjenice i čeka. Ček je srodan mjenici, ali se ipak od iste dosta razlikuje. Temeljna je razlika u njihovoj svrsi, u funkciji koja im je namijenjena i u tome što ček služi kao instrument plaćanja te je prema svojoj prirodi platežno sredstvo, a mjenica ima ponajprije ulogu kreditnog sredstva. Odatle i izreka da mjenicu izdaje onaj koji nema novaca, a ček onaj koji ima novaca deponiranog u pravilu u banci.
Državni službenici su posebna kategorija zaposlenika kojima se za razliku od zaposlenika u privatnom sektoru nameću obveze kao što su nepristranost u postupanju, jednak tretman prema korisnicima (građanima), zabrana sukoba interesa. Postupanje u skladu s ustanovljenim propisima i pravilima službe je zahtjev koji se traži i kod privatnih poslodavaca, iako često u manjem opsegu od onog u javnom sektoru. Državni službenici moraju poštivati pravne odredbe čak i onda kada su suočeni s kontradiktornim naredbama nadređenih i zahtjevima izvan sustava državne uprave. Namjera određivanja strože odgovornosti državnih službenika je u tome da se pojača disciplina službenika u ispunjavanju radnih obveza te spriječi zlouporaba položaja.
