U poslovnoj praksi često se pojavljuju slučajevi u kojima poslodavci otkazuju ugovore o radu u usmenom obliku. Polazeći od shvaćanja da usmeni otkaz ugovora o radu ne proizvodi pravni učinak, u sudskoj praksi se pojavilo sporno pitanje pripada li radniku u slučaju usmenog otkaza ugovora o radu pravo na pobijanje takvog usmenog otkaza u sudskom postupku ili je njegov pravni interes zaštićen mogućnošću postavljanja tužbenog zahtjeva u parnici za utvrđenje da njegov radni odnos unatoč (usmenom) otkazivanju ugovora o radu nije prestao. Na to pitanje u našoj sudskoj praksi nije se uvijek jednako odgovaralo, stoga je autor ovim člankom pokušao na to pitanje pronaći pravilan odgovor.
Shvaćanje prema kojem radniku ne pripada pravo pobijanja usmenog otkaza ugovora o radu u sudskom postupku
Shvaćanje prema kojem radniku pripada pravo pobijanja usmenog otkaza ugovora o radu u sudskom postupku
Pravilnost shvaćanja prema kojem radniku pripada pravo pobijanja usmenog otkaza ugovora o radu u sudskom postupku
Pravo na rad spada u kategoriju ljudskih i ustavnih prava pa u pravilu pripada svim građanima neke zemlje. Ovo pravo međutim pripada i strancima, ali po nešto drukčijim kriterijima. Činjenica da je neka osoba stranac ne smije sama po sebi biti zapreka za zapošljavanje, međutim, minimum zahtjeva koje stranac mora ispuniti da bi na zakonit način dobio, a i zadržao neki posao jest reguliran boravak odnosno prebivalište.Izdavanje radnih odnosno poslovnih dozvola spada u nadležnost upravnih tijela pa je i uređeno odgovarajućim zakonskim i podzakonskim aktima. O ovoj, uvijek aktualnoj tematici, u našem časopisu br. 1/08. već je dan prikaz novih odredaba Zakona o strancima, dok u ovom članku autor, uz ostalo, dodatno pojašnjava i odredbe Pravilnika o uvjetima izdavanja suglasnosti te u prilogu daje i cijeli niz obrazaca vezanih uz obrađivanu tematiku.
O radnopravnom statusu stranaca kroz povijest
Radnopravni status stranaca u Hrvatskoj (razdoblje do 2007. godine)
U časopisima Pravo i porezi br. 2/08. i 3/08. objavili smo članke o stimuliranju radnika. U ovom broju našega časopisa autor nastavlja s obradom ove tematike. Naime, zbog nužnosti cjelovitijeg razmatranja Zakona o radu, koji izravno ne uređuje ovu problematiku (već samo načelno dodiruje mogućnosti korekcije plaće radnika sukladno općim načelima radnog prava i politici Međunarodne organizacije rada), u ovome se članku obrađuju pravila koja se odnose na ugovor o radu, obrazovanje i osposobljavanje za rad, odmore i dopuste, izume i tehnička unaprjeđenja radnika, ugovor o radu za privremeno obavljanje poslova, te se ukazuje na odredbe kojima Zakon o radu dopušta mogućnosti povećanja, odnosno smanjenja plaće na temelju radnog učinka.
Uz prikaz relevantnih sudskih odluka, autor u ovome članku razmatra problematiku sazivanja glavne skupštine dioničkog društva od strane manjinskih dioničara – dioničara koji zajedno imaju udjele u visini od dvadesetoga dijela temeljnoga kapitala društva.
Priroda (narav) stvari najčešće se navodi kao jedan od metajuridičkih izvora prava, odnosno kao instrument pravnog tumačenja. Nakon razmatranja nekih teorijskih pristupa prirodi stvari, autor u ovom članku pojašnjava tretman prirode stvari u okviru domaće ustavnosudske prakse, legislative te ostalih pravnih formi.U domaćoj praksi donošenja i primjene propisa, priroda stvari u pravilu se prilikom normiranja poima kao jedan od oblika slabije vezanosti pravnom normom, a prilikom interpretacije kao supsidijarna tehnika tumačenja.
Uvod
Neki teorijski pristupi prirodi stvari
Ustavnosudska praksa
Zakonska i podzakonska razina uređenja prirode (naravi) stvari
U prošlom broju našeg časopisa objavljen je prvi dio ovog članka u kojem je Autorica iznesla detaljnu analizu zakonskih odredbi koje uređuju pitanja vezana uz ugovore o komisionu, dok u ovom, drugom dijelu, analizira zakonsko uređenje ugovora o trgovinskom zastupanju, te daje i ogledni primjerak tog ugovora.
U ovom članku autor potanko pojašnjava pojam i krug trećih osoba kod osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu, dakle onih osoba koje imaju pravo na naknadu štete koja je izazvana motornim vozilom u pogonu. Krug osoba koje imaju pravo na naknadu štete kod osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu može se odrediti na dva načina: prvi, tako da se odrede osobe koje nemaju pravo na naknadu štete (negativni način određivanja), a taj je način ujedno prihvaćen i u zakonu, te drugi način, tako da se pokuša na osnovi tumačenja zakona odrediti krug osoba koje bi imale pravo na naknadu štete (pozitivni način određivanja). Važnost je ovakvog dvostrukog pristupa u što točnijem određivanju osoba koje imaju pravo na naknadu štete, jer se samo na osnovi zakonskih odredaba ne može na prvi pogled utvrditi tko sve ima pravo na tu naknadu.
Autorica u ovom članku razmatra pitanja vezana uz patentnu zaštitu i ustupanje prava na korištenje patenata i to na temelju ugovora o licenciji. Predmet toga ugovora mogu biti ona nematerijalna prava koja uživaju takav oblik pravne zaštite koji pojmovno omogućuje licenciranje. Svrha pravne zaštite intelektualnog vlasništva, a time i zaštite izuma, je osigurati određena isključiva prava nositelju patentne zaštite, koja su ograničena vremenski i teritorijalno, ali i stimulativna za nositelja prava. Nositelj prava ne mora sam iskorištavati izum zaštićen patentom, već ga može ustupiti drugome na korištenje temeljem ugovora o licenciji. Sam nedostatak sredstva, stručnjaka, vremena i mogućnosti gospodarskih subjekata otklanjaju se pribavom gotovih rješenja i to takvih koja su se već pokazala u praktičnoj primjeni kao uspješna ili onih kojima tek slijedi ispit praktičnosti, a dobitak koji proizlazi iz gospodarenja pravima industrijskog vlasništva uvećava se ako se povećava opseg gospodarske eksploatacije.
Patentirani izum – pojam i regulacija u Republici Hrvatskoj
Ustupanje prava na korištenje patenata (ugovori o licenciji)
Kako zaštititi žig u inozemstvu, koji je učinak međunarodne prijave žiga te koji pravni propisi uređuju ovu materiju, neka su od pitanja na koja autor daje odgovore kroz ovaj članak.
Uvod
Pravni izvori u vezi s međunarodnom registracijom žiga
Odredbe o međunarodnom žigu u hrvatskom žigovnom pravu
U okviru otvaranja pregovora za poglavlje 29. Carinska unija, sukladno preuzetim terminskim obvezama iz pregovaračkih stajališta, izvršen je još jedan zahvat u odredbe Carinskoga zakona, te je po prihvaćanju 9. svibnja 2008. u hitnom postupku u Hrvatskom saboru donesen Zakon o izmjenama i dopunama Carinskog zakona koji je stupio na snagu 1. srpnja 2008. Autor u ovom radu stoga donosi prikaz najbitnijih odredbi novela Carinskog zakona
U suvremenom poslovanju poduzetnika na zajedničkom tržištu EU, kao i na nacionalnim tržištima zemalja članica, zajednički pothvat kao oblik udruživanja poduzetnika sve je rašireniji. Sa stajališta prava tržišnog natjecanja ključno pitanje koje se javlja jest učinak na tržišno natjecanje koje će imati takvo udruženje poduzetnika. Učinci djelovanja zajedničkog pothvata mogu biti pozitivni, kao primjerice, veća inovativnost, dostupnost novih tehnologija, novih proizvoda i sl., a mogu biti i negativni, kao primjerice, podjela tržišta, zatvaranje tržišta za nove tržišne smjernice. U europskom pravu tržišnog natjecanja smatra se da veća mogućnost nastanka negativnog učinka na tržišno natjecanje postoji osobito kada zajednički pothvat osnivaju stvarni ili potencijalni tržišni konkurenti. Prvi korak tijela za zaštitu tržišnog natjecanja u odgovarajućoj ocjeni navedenih učinaka zajedničkog pothvata jest utvrđivanje je li riječ o obliku zajedničkog pothvata koji se ocjenjuje kao koncentracija poduzetnika ili o obliku zajedničkog pothvata koji se ocjenjuje kao sporazum.U ovome članku autorica se bavi uspostavljenim kriterijima za utvrđivanje navednog razgraničenja zajedničkog pothvata polazeći od relevantnih propisa EU i prakse Europske komisije. Ujedno, predstavlja i način uređenja pitanja zajedničkog pothvata u važećem pravu tržišnog natjecanja RH uz primjer prakse iz hrvatske Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
Uvod
Definicija zajedničkog pothvata
Pravni okvir uređenja zajedničkog pothvata u pravu tržišnog natjecanja europske unije
Zajednički pothvat kao koncentracija poduzetnika (tzv. full function joint venture)
Zajednički pothvat kao sporazum između poduzetnika (tzv. non-full function joint venture)
U broju 6/08. našeg časopisa objavljen je članak pod naslovom „Primjena trgovačkih običaja“, u kojem je autorica istaknula sličnosti i razlike kod primjene trgovačkih običaja u izvorima međunarodnoga trgovačkog prava – Konvenciji Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, ULIS, ULFIS, Načelima međunarodnih trgovačkih ugovora (Principles of International Commercial Contracts) i Načelima europskog ugovornog prava (Principles of European Contract Law). Ujedno su analizirane odredbe o uređenju trgovačkih običaja u Zakonu o obveznim odnosima, preuzetim u pozitivno zakonodavstvo Republike Hrvatske 1991. i novom Zakonu o obveznim odnosima, donesenim 2005., a naglašena je i potreba izmjene drugih zakona pozitivnog zakonodavstva Republike Hrvatske. U ovom, drugom, dijelu spomenutog članka autorica iznosi uređenje trgovačkih običaja u poredbenim pravnim sustavima.
