Izvanredni otkaz ugovora o radu – kroz sudsku praksu

Na temelju pravnoga standarda propisanoga odredbama čl. 108. (prije 107.) Zakona o radu (Nar. nov., br. 49/09., dalje: ZR) kod odlučivanja o izvanrednom otkazu radniku ugovora o radu poslodavac treba dobro razmotriti ne samo činjenicu na kojoj bi izvanredni otkaz temeljio nego i okolnosti i interese obiju strana. Ako sve to skupa upućuje na dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu, onda će, uz poštovanje procedure (postupka) propisanog ZR-om, u pravilu moći izvanredno otkazati radniku. Pritom nije nimalo jednostavno valjano procijeniti opravdava li konkretna činjenica skrivljenoga ponašanja radnika u konkretnim okolnostima donošenje odluke o ovoj krajnjoj mjeri kojom se momentalno (bez otkaznoga roka) okončava radni odnos što u najvećoj mjeri pogađa radnika. Bogata je sudska praksa Vrhovnoga suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) u primjeni odredaba ZR-a o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku. U nastavku ćemo dati prikaz triju odluka VSRH-a kojima je taj sud u revizijskom postupku odbio tužitelje – radnike sa zahtjevom za zaštitu prava smatrajući da su niži sudovi pravilno postupili odbijajući tužitelja (radnika) sa zahtjevom da sud utvrdi nedopuštenost izvanrednog otkaza i da vrati radnika na posao.

1. Uvod
2. Neovlašteno raspolaganje sredstvima poslodavca
3. Zlouporaba bolovanja
4. Gubitak povjerenja