Upis u registar obveznika PDV-a inozemnog poduzetnika

Datum: 31.03.2011, Četvrtak
Klasa: 410-01/10-01/2136
Davatelj: Porezna uprava

Dopisom Klasa 410-19/2010-02/65 Ur. broj: 513-07-01-10-3 od 27. listopada 2010. zatražili ste uputu o postupanju u svezi prijave za upis u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost inozemnog poduzetnika H&M GBC AB. Temeljem navedenoga u nastavku dostavljamo očitovanje.

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

Sukladno članku 2. stavku 2. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08. i 80/10.) porezni obveznik je tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezident). Međutim, sukladno članku 4. stavku 6. toga Zakona poslovnom jedinicom ne smatra se mjesto poslovanja inozemnog poduzetnika, nerezidenta, koji u tuzemstvu: 1. koristi prostore samo za skladištenje, rastavljanje ili dostavu proizvoda ili robe, 2. drži zalihe proizvoda ili robe samo radi skladištenja, rastavljanja ili dostave, 3. drži zalihe proizvoda ili robe samo radi prerade od strane druge osobe, 4. drži mjesto poslovanja samo radi nabave proizvoda ili robe odnosno prikupljanja informacija za sebe, 5. drži mjesto poslovanja samo za svoje pripremne ili pomoćne aktivnosti, 6. drži mjesto poslovanja za bilo koju kombinaciju aktivnosti određenih u točkama od 1. do 5. ovoga stavka, pod uvjetom da opća aktivnost mjesta poslovanja, koja je posljedica te kombinacije, ima pripremni ili pomoćni značaj.

Obzirom da je u primjeni Sporazum između SFRJ i Kraljevine Švedske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu (Sl. list SFRJ 7/81, preuzet 53/91; dalje Ugovor) stoga se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe članka 5. stavka 1. Ugovora koji propisuje da izraz „stalna poslovna jedinica“ označava stalno mjesto poslovanja preko kojeg se poslovanje poduzeća obavlja potpuno ili djelomično. Nadalje, članak 5. stavak 3. ugovora sadrži „negativnu definiciju“ odnosno navodi koje se aktivnosti neće smatrati „stalnom poslovnom jedinicom“ a to su: a) korištenje objekata i opreme isključivo za uskladištenje, izlaganja ili isporuku dobara ili roba koja pripada poduzeću, b) održavanje zalihe dobara ili robe koja pripada poduzeću isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke; c) održavanje zaliha dobara ili robe koja pripada poduzeću isključivo sa svrhom da je drugo poduzeće preradi; d) održavanje stalnog mjesta poslovanja, isključivo u svrhu kupnje dobara ili robe ili pribavljanja informacija za poduzeće, e) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu reklamiranja, davanja informacija, znanstvenog istraživanja ili sličnih djelatnosti koje imaju pripremni ili pomoćni karakter za poduzeće“. Stoga poslovanje H&M GBC, pod uvjetom da se obavlja na način opisan u upitu i u navedenom opsegu, potpada pod točke a., b., d., stavka 3. citiranog članka Ugovora, prema kojima se stalnom poslovnom jedinicom ne smatra korištenje objekata i opreme isključivo za uskladištenje, izlaganje ili isporuku dobara ili roba koja pripadaju poduzeću; održavanje zaliha dobara ili robe koja pripada poduzeću isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke; održavanja stalnog mjesta poslovanja, isključivo u svrhu kupnje dobara ili robe ili pribavljanja informacija za poduzeće. Prema tome, poslovanje H&M GBC u hrvatskoj ne bi činilo stalnu poslovnu jedinicu prema odredbama važećeg Ugovora.

Međutim, potrebno je naglasiti da ukoliko bi poslovanje H&M GBC prelazilo okvire zadane naprijed citiranih Ugovorom, Republika Hrvatska bi mogla teretiti takvo mjesto poslovanja kao stalnu poslovnu jedinicu u skladno tome oporezivati.

Ako slijedom navedenih odredbi međunarodnog Ugovora poslovanje H&M GBC u Republici Hrvatskoj ne bi činilo stalnu poslovnu jedinicu mišljenja smo da se mogu primijeniti odredbe članka 6. stavak 1. točka 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 94/09.) kojima je propisano da je porezni obveznik poduzetnik koji na području Republike Hrvatske nema sjedište, poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište, a u tuzemstvu obavlja isporuke dobara ili usluga iz članka 2. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, osim usluga za koje je domaći primatelj usluga obvezan obračunati i uplatiti porez na temelju članka 19. stavka 2. ovoga Zakona. U tom slučaju prema odredbi članka 6.a istog Zakona mora imenovati poreznog zastupnika sukladno odredbama članka 42. i 43. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09.) te ga opunomoćiti za zaprimanje pismena i obavljanje svih poslova u vezi s utvrđivanjem i plaćanjem poreza.

Nadalje, napominjemo da podnositelj upita osim navedenog Ugovora kojim se utvrđuje način oporezivanja rezidenata Kraljevine Švedske u Republici Hrvatskoj mora uzeti u obzir i druge propise kojima se utvrđuju uvjeti i načini poslovanja inozemnih pravnih osoba u Republici Hrvatskoj. Stoga, sve dok sukladno drugim posebnim propisima inozemna pravna osoba ne bude imala obvezu osnivanja podružnice ili poslovne jedinice u Republici Hrvatskoj mogu se primijeniti odredbe članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

Povratak na mišljenja