Prijevoz dobara u postupku unutarnje proizvodnje

Datum: 12.01.2015, Ponedjeljak
Klasa: 410-19/13-01/466
Davatelj: Porezna uprava

Upitom o načinu obračunavanja poreza na dodanu vrijednost (PDV) vezano za usluge prijevoza dobara. Naime, u upitu se navodi da je tuzemni porezni obveznik „A“ ugovorio prijevoz dobara iz treće zemlje (BiH) u Republiku Hrvatsku (RH) radi obavljanja usluge dorade dobara. Za ta je dobra porezni obveznik ishodio odobrenje Carinske uprave za postupak unutarnje proizvodnje. Porezni je obveznik za spomenuti prijevoz dobara iz BiH u RH (u okviru privremenog uvoza), te za prijevoz iz RH u BiH (u okviru ponovnog izvoza) angažirao drugog tuzemnog poreznog obveznika.
Također je postavljeno pitanje čime se treba potkrijepiti račun, koji se izdaje za obavljene građevinske radove, odnosno koje priloge uz taj račun treba priložiti kako bi se na istom moglo pozvati na odredbe čl. 75. st. 3. t. a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
Obzirom da se u upitu navodi da se dobra privremeno uvoze u RH te da se podvrgavaju postupku unutarnje proizvodnje, a nakon dorade se ponovno izvoze u treću zemlju, zaključujemo da nije došlo niti do uvoza niti do izvoza dobara. Sukladno navedenome ne može se niti primijeniti jedno od oslobođenja iz čl. 44., odnosno 45. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13. – Rješenje USRH, 148/13., 153/13. - Rješenje USRH i 143/14., u daljnjem tekstu: Zakon), kojima su propisana oslobođenja pri uvozu, odnosno izvozu dobara.
Nadalje, čl. 17. st. 1. Zakona propisano je da se mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao takav smatra mjesto sjedišta tog poreznog obveznika. Ako se te usluge obavljaju stalnoj poslovnoj jedinici poreznog obveznika u mjestu koje je različito od mjesta sjedišta poreznog obveznika, mjestom obavljanja usluga smatra se sjedište stalne poslovne jedinice. Ako takvo sjedište ili stalna poslovna jedinica ne postoje, mjestom obavljanja usluga smatra se prebivalište ili uobičajeno boravište poreznog obveznika primatelja usluge.
Iz navedenog proizlazi da je tuzemni porezni obveznik obvezan obračunati PDV na obavljenu uslugu prijevoza dobara drugom tuzemnom poreznom obvezniku.
U vezi drugog pitanja napominjemo da Zakonom nije propisana obveza prilaganja popratne dokumentacije uz račun za obavljene građevinske radove u svrhu primjene čl. 75. st. 3. točke a) Zakona, odnosno prijenosa porezne obveze.
 

Povratak na mišljenja