PDV – usluga organizacije praćenja specijalnog tereta u provozu kroz RH

Datum: 27.10.2010, Srijeda
Klasa: 410-01/10-01/1946
Davatelj: Porezna uprava

Knjigovodstveni servis C.T. obratio nam se u vezi oporezivanja usluga pratnje specijalnih tereta kroz Republiku Hrvatsku koje obavlja njihov klijent. U vezi navedenog postavljena su pitanja treba li društvo koje obavlja usluge pratnje specijalnih tereta obračunavati porez na dodanu vrijednost u računima koje ispostavlja inozemnom poduzetniku za kompletne troškove izdavanja dozvola za koje dobiva račun od Hrvatskih cesta, odnosno mogu li se ti troškovi prefakturirati inozemnom poduzetniku bez poreza na dodanu vrijednost te da li se u slučaju provoza kroz Republiku Hrvatsku može primijeniti odredba članka 12. točka 34. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov. br. 47/95 do 94/09). Napominjemo da su upitu priloženi i računi.

Odredbama članka 2. stavak 1. točka 1a. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 94/09.,dalje: Zakon), porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke svih vrsta dobara (proizvoda, roba, novoizgrađenih građevina, opreme i si.) i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.

Porez na dodanu vrijednost plaća se prema mjestu isporuke dobara ili obavljanja usluga, pri čemu se tuzemstvo smatra jednim mjestom isporuke dobara, odnosno obavljanja usluga što je propisano odredbom članka 5. stavak 1. Zakona.

Člankom 5. stavak 3. Zakona propisano je da se mjestom obavljanja usluge smatra sjedište poduzeća koje usluge obavlja ili mjesto gdje se usluge stalno obavljaju. Ako uslugu obavi poslovna jedinica, onda se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto sjedišta poslovne jedinice, od ovog općeg načela propisani su izuzeci u članku 5. stavci 4. do 6. Zakona.

Osnovica poreza na dodanu vrijednost prema članku 8. stavak 1. Zakona je naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge. Naknadom se smatra sve ono što primatelj dobara ili usluga treba dati ili platiti za isporučena dobra i obavljene usluge, osim poreza na dodanu vrijednost. U poreznu osnovicu ulazi i sve ono što neka druga osoba, a ne primatelj dobara ili usluga, treba dati ili platiti poduzetniku za isporučena dobra ili obavljene usluge.

Člankom 12. točka 34. Zakona propisano je da je plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođen je provoz dobara kroz carinsko područje Republike Hrvatske, uključujući prijevozne i sve druge otpremne usluge.

Prema navedenom, tuzemni porezni obveznik koji u tuzemstvu inozemnom poduzetniku obavlja uslugu pratnje specijalnih tereta obvezan je obračunati porez na dodanu vrijednost prema odredbi članka 8. stavak 1. Zakona na ukupnu naknadu za obavljenu uslugu u koju su uključeni svi Izdaci koje je imao u vezi s obavljanjem te usluge, obzirom da se radi o usluzi kod koje se mjestom obavljanja usluge smatra sjedište poduzeća koje usluge obavlja ili mjesto gdje se usluge stalno obavljaju prema članku 5. stavak 3. Zakona, a to je u ovom slučaju tuzemstvo.

U slučaju kada tuzemni porezni obveznik prati specijalni teret koji je u provozu kroz Republiku Hrvatsku napominjemo da se tu ne radi o prijevoznim i drugim otpremnim uslugama u vezi s provozom dobara već o usluzi koja je obavljena u Republici Hrvatskoj pa podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost prema odredbama članka 2. stavak 1. točka 1a. Zakona.

U vezi priloženih računa napominjemo da što se tiče poreznih propisa, porezna osnovica i iznos poreza moraju na računu biti izraženi u tuzemnoj valuti odnosno kunama i lipama, prema tome porezni obveznik inozemnom poduzetniku treba izdati račun sa iznosima izraženim u kunama i lipama, međutim nema prepreke da uz domaću valutu navede i protuvrijednost u stranoj valuti plaćanja.

Povratak na mišljenja